Piše: Karla Štiberc
Nakon vrlo uspješne ekspedicije, iscprljeni SKOL-ovci uzimaju čak mjesec dana odmora od špiljarenja. Možda bi to vrijeme bilo i duže da nas naš prijatelj iz SO Velebit nije potaknuo da i njega odvedemo u naš najdublji objekt – Crnopolis. Nakon ovogodišnje ekspedicije dubina Crnopolisa iznosi 252 metra i ide dalje, ali metri s dubinom postaju sve teži, prolazi sve uži, te za daljnje napredovanje treba imati vrlo sitno tijelo i mirnu glavu. Kako je naš Cimi rekao: “treba nam netko sitan i entuzijastičan”. Uz to, bilo bi dobro da je fleksibilan i da može uvući trbuh, ili držati dah. Ako već netko ne zadovoljava ove uvjete, u gornjim djelovima jame ostalo je za istražiti paralelnu vertikalu, pa se tako se za vikend 16. i 17. rujna zapućujemo u Crnopolis.
Ekipu čine:
- Veljac – stara iskusnjara, trebao bi za instruktora,
- Ličko – Velebitaš, najjači speleološki pripravnik u Zagrebu i šire,
- Juraj – kapetan ovogodišnje škole, već je posjetio Crnopolis i želi opet,
- Iva – prvi put u Crnopolisu,
- Tin – prvi teren nakon škole,
- Karla (ja) – upoznata s Crnopolisom, ali nakon dvije godine po prvi puta spoznaje čari pantina.
Krećemo u petak te u kasnim večernjim satima stižemo u Gospić. U Gospiću Veljac posjećuje gospodina Ivana iz HPD-a Visočica koji nam ustupa na korištenje planinarsku kuću Sveti Josip te iskorištavamo priliku za kasni i lagani obrok (pizza i punjena piletina, salata za cure). Potom stižemo u kuću i vrlo brzo tonemo u duboki san. Ličko je zbog straha od spavanja unutar 4 zida na Velebitu ipak odlučio prenoćiti u autu što možda i nije bila tako loša odluka. U subotu ujutro, nakon kasnog doručka zaputili smo se prema Crnopolisu s planom da Veljac i Ličko idu na dno, a ostali raditi paralelnu vertikalu.
Po dolasku pred Crnopolis uslijedilo je kalibriranje mjernog uređaja (Dista). Nitko se napamet ne sjeća kako se to točno radi, signala nema, a jedino što uspjevamo je potpuno ugasiti memoriju uređaja – divan početak dana. Srećom, na svom mobitelu slučajno pronalazim DistoX user manual te Calibration manual. Nakon 2 sata i nekoliko neuspješnih pokušaja povezivanja mobilne aplikacije i Dista uspjevamo kalibrirati uređaj s minimalnom greškom i sretni ulazimo u jamu.
HACK 1: Isprintaj si upute za kalibraciju Dista i nemoj pokušavati pogađati kako se to radi.
Nakon ulazne vertikale dijelimo se u dvije grupe. Prema dnu po glavnoj vertikali idu Veljac i Ličko koji cijelim putem uzimaju vlakove, sa svježe kalibriranim Distom povezanim na TopoDroid. Iako nacrt već postoji, ovaj je put cilj bio dobiti bolji uvid u prostorno prostiranje jame s vlakovima u digitalnom obliku.
Iva, Juraj, Tin i ja odlazimo u paralelnu vertikalu. Prema prošlogodišnjim uputama, fiksevi su zabijeni, treba samo postaviti uže pa s visokim moralom preuzimam taj zadatak i ne uzimam bušilicu. Znajući da trebam ring, nadobudno uzimam samo jedan kojeg sam spletom okolnosti iskoristila već na prvom sidrištu u vertikali. Uslijedilo je snalaženje, ali uz nešto strpljenja vertikala je postavljena (i 100 metara užeta više nema). Na polici (oazi u koju inače pada kamenje, ali ovaj put se pokazala sigurnim mjestom) čekam Tina koji mi donosi još 80 metara. Na kraju posljednje manje vertikale silazim na policu, okrećem se oko sebe i ugledam skok koji vodi ravno u veliku dvoranu. Sretno javljam da smo skoro stigli, a onda uslijeđuje šok i vjeverica – ne mogu pronaći zadnje sidrište.
HACK 2: uzmi ring viška u paralelnu vertikalu u Crnopolis.
HACK 3: uzmi bušilicu. Fix je možda tamo, možda nije, možda ga ne vidiš, možda je na stropu, možda su u šumi – uzmi si bušilicu.
Nakon dugo vremena traženja fixa, pokušaja improvizacije i pokušaja dozivanja ekipe s dna, ipak odlučujem da ćemo se tamo vratiti drugi put. Paralelna vertikala ostaje djelomično opremljena, a razočarana ekipa (dijelom i sretna jer ima manje za penjati) kreće prema izlazu.
Za to vrijeme Ličko i Veljac uzimaju vlakove kroz cijeli objekt, a po dolasku do suženja u blizini kraja istraženog dijela, moral lagano opada. Srećom, dečki su staloženi pa znaju procjeniti kad je vrijeme za “hlađenje”. Ličko se provlači pokoji metar više nego što je do sad istraženo, a potom izlazi iz suženja. U neodređeno vrijeme cijele ove akcije, Disto doživljava tragediju nakon što na njega kapne voda i uvuče mu se ispod ekrana. Uređaj radi, uz povremene “errore”.
U kasne noćne sate, dečki nas sustižu na penjanju prema izlazu s informacijama da je Crnopolis dalje sve uži i uži i da se za napredovanje treba puno potruditi. Svi se nadamo najboljem za oporavak Dista i najavljujemo ponovni posjet. U nedjelju oko podneva spustili smo se s Velebita, a nakon ručka u Gospiću zaustavili smo se na Mrežnici.
Iako uz neke tehničke probleme, vikend se smatra uspješnim jer smo zajedno otkrili nove moći TopoDroida, mlađi članovi naučili su da za svaki slučaj treba nositi bušilicu, a Disto se oporavio te sada potpuno suh ispravno radi.
Bilo je još SKOL-ovaca i Velebitaša zainteresiranih za Crnopolis, ali oko ovog vikenda dogovorila se samo navedena ekipa. Svakako, vremenska prognoza ide nam u prilog za još nekoliko akcija u Crnopolisu prije zime.
Postoji li uopće zadnje sidrište u paralelnoj vertikali? Kamo ide Crnopolis? Koji mu je smjer? – Sve to i mnogo više saznajte u idućoj epizodi!