Ozren Lukić – Luka
OZREN LUKIĆ (1965-1992)
Ozren Lukić – Luka, diplomirani inženjer geologije, dobrovoljac i časnik Hrvatske vojske te veliki zaljubljenik u planinu Velebit, braneći ga od neprijatelja kao pripadnik Planinske satnije “Velebit”, poginuo je 14. srpnja 1992. Vječni mir pronašao je u tišini zagrebačkog Mirogoja. Rođen je 24. veljače 1965. u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Nakon odsluženog vojnog roka, 1984. upisuje studij geologije pri Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomski rad pod nazivom “Geologija i geneza speleoloških objekata područja Nacionalnog parka Krka” uspješno je obranio 1990. godine, te diplomirao sa odličnim uspjehom. Članom Speleološkog odsjeka Planinarskog društva “Željezničar” postaje 1979. godine, dok u proljeće naredne godine završava Zagrebačku speleološku školu. Pet godina kasnije polaže ispit i time stječe zvanje speleologa. Njegova, kako kažu, neograničena radna energija, entuzijazam i organizacijske sposobnosti najbolje su se očitovale u radu Speleološkog odsjeka “Željezničar” gdje je bio oružar i arhivar, a 1986. izabran je na mjesto pročelnika. Osnovani speleološki klub, kao istraživačka i znanstvena organizacija, također je njegovo djelo stoga je upravo on obnašao dužnost prvog predsjednika.
Pohađao je i instruktorski tečaj, ali prerana smrt nažalost je spriječila to zvanje. Od 1983. radio je kao vanjski suradnik Instituta za geološka istraživanja, a od 1988. i na Hrvatskom prirodoslovnom muzeju. Kažu da su neke od najznačajnijih crta njegove osobnosti bile izuzetna upornost i marljivost. Upravo zahvaljujući tome, u veljači 1991. primljen je na rad u Institutu za geološka istraživanja gdje je ubrzo pokazao sva ranije stečena znanja i vještine. Sudjelujući u petstotinjak speleoloških akcija, stekao je vrhunska znanja i rutinu u tehnici istraživanja. Bio je okarakteriziran kao vrstan organizator i vođa pa je tako organizirao i predvodio brojna klupska i republička speleološka istraživanja te ljetne kampove, uglavnom na području Velebita.
U Hrvatskoj je obišao gotovo sve velike speleološke objekte, a sudjelovao je u brojnim značajnim istraživanjima od kojih svakako treba spomenuti istraživanja jama Mandelaje (-120 m, duž. 2326 m), Sustava Kicljeve jame (-285m, duž. 1075 m), Klementine I (-269 m, duž. 2403 m),Klementine III (-333 m), Klementine IV (-300), Burinke(-290 m), Stare škole (-576 m) i Munižabe (-448 m,duž. 2300 m), te spilje Veternice (duž. 6654 m). Značajna su i speleološka istraživanja na područjima rijeka Korane i Dobre za potrebe gradnje hidroelektrana. Osim što je sudjelovao na gotovo svim akcijama svog speleološkog odsjeka, također je sudjelovao u prvoj hrvatskoj speleološkoj ekspediciji 1982. gdje se spustio u jamu Gouffre Berger u Francuskoj, duboku 1242 m. Godine 1986. sudjelovao je u trećoj hrvatskoj speleološkoj ekspediciji “Picos de Europa” u Španjolskoj.
Osim toga, bio je speleoronilac i član Gorske službe spašavanja. Sva svoja znanja i iskustva, Ozren Lukić je neumorno prenosio na mlađe članove speleološke organizacije sudjelujući u radu mnogobrojnih speleoloških škola, tečajeva i seminara te organizirajući predavanja iz speleologije. Sudjelovao je u radu nekoliko speleoloških kongresa, od kojih su najvažniji Osmi speleološki kongres na Borskom jezeru, održan 1980. godine te Deseti kongres speleologa održan 1988. u Sarajevu. Iste godine sudjelovao je na Devetom svjetskom kongresu speleologa u Barceloni. Za rad na području speleologije dodijeljena su mu priznanja PD “Željezničar” 1985. i SO PD “Mosor” iz Splita 1988. godine. Planinarski savez Zagreba dodijelio mu je Srebrni znak 1989., a Srebrnim znakom Planinarskog saveza Hrvatske odlikovan je 1990. godine. U čast ovom vrsnom speleologu, najdublja jama u Hrvatskoj dobila je ime po njemu – Lukina jama. Otkrivena je 1991. godine od strane slovačkih speleologa, a nalazi se na Sjevernom Velebitu, točnije, u strogom rezervatu prirode Hajdučki i Rožanski kukovi koji pripadaju Nacionalnom parku Sjeverni Velebit.
Prema zadnjim istraživanjima iz 2013. godine, jama je duboka 1431 m te je trenutno uvrštena među dvadeset najdubljih jama na svijetu.
piše: Vedrana Alilović