Piše: Antun Bošnjak
Posljednje tople dane 2023. godine, ekipa je odlučila provesti na predivnim livadama Nacionalnog parka Plitvička jezera. Točnije, plan je bio “riješiti” preostale objekte na SKOL-ovom području. Izraz “riješiti” je diskutabilan u našem slučaju. U planu je provjeriti jednu špilju koja je već označena na topografskoj karti, 4 točke zabilježene nakon snimanja LIDAR-om, te jedan objekt kojeg su prijatelji iz Kluba našli prošle godine. U subotu 14.10.2023. u 7 i 30, na nečiju žalost, okupili smo se ispred Plodina kraj Arene te se zaputili u pravcu Plitvica. Članovi ekipe bili su Julija, Lucija, Karla, Jura i Tuna.
Nije u redu da subota započne bez jutarnje kavice, ipak je vikend. Našli smo se u kafiću u Otočcu gdje smo uz nekoliko kava, divan i duvan razradili plan dana. Odlučili smo se podijeliti u 2 ekipe jer su točke na karti prilično raštrkane.
Karla, Lucija i ja odlučili smo provjeriti špilju s topografske karte i jednu točku u blizini potencijalne špilje. Točka na karti nalazi se usred livade. Parkirali smo veoma blizu točke, pored makadama koji vodi ravno prema njoj. Put do točke je započeo opušteno uz susret sa kravama druge vrste. Opuštena atmosfera ubrzo se pretvorila u polu muku jer je jedini put do točke kroz travu i raslinje visoko 1,75m (točno toliko, znam, jer je to moja visina). Lovac u žitu feeling, s vrhovima travke u ustima. Nažalost, objekt označen na topografskoj karti nije objekt. Ni približno. Napaćeni, vraćamo se do auta tražiti sreću negdje dalje.
Dolazimo do zabačenog sela s druge strane brda gdje nas dočekuje starica pred čijom kućom smo parkirali. Pitali smo ženu može li nam dati neku informaciju, ako možda zna za špilju ili jamu u blizini sela. Starica će na to: “Idem u kuću po muža koji je starosjedioc!”. Izlazi iz kuće vrlo star čovjek sa štapom. Kaže žena: “Kako da ja njemu objasnim što je to spilja?”. Na to će Karla: “Pa znate, rupa u zemlji!?”. Djeda je triggered: “Znammmmm!!!”. Njihova kuća nalazi se na povišenom dijelu brda te gleda u dolinu prema prostranoj poljani između dva brda. Štapom, pokaže djeda usred polja vikajući: “Tamo je, gledaj! Velika rupa je točno tamo. Vidiš tamo??”. Zatim nas je baka uputila prema putu koji vodi ravno usred polja do špilje. Pravi objekt! Lucija je crtala, dok smo Karla i ja puštali da nas vjetar brije.
Julija i Jura završili su u šumi tražeći svoje dvije točke što ih je Lidar zabilježio. Nisu imali puno više sreće od nas. Jedna točka je objekt, druga nije. Našli su grob-zdenac usred šume! Jura je svim snagama pokušao napraviti nešto više od njega, ali uzalud. Druga točka se ispostavila kao objekt, kojeg su adekvatno odradili.
Dogovor je bio naći se kod objekta koji je pronađen prošle godine. Radni naziv je ponor Ðorđe. Karla, Lucija i ja smo krenuli prvi prema njemu. Usred polja nalazi se staro fosilno riječno korito, presušilo odavno. Usred tog istog polja, koje je ogromno, nalazi se objekt neposredno uz korito. Nije sve tako jednostavno. Točka na našoj karti ne odgovara lokaciji objekta. Sat i pol šetali smo uz korito i pregledavali nasumične poljske vrtače i poluvrtače. Nažalost, nismo uspjeli pronaći objekt. Usput, uočili smo usku vrtaču relativno malog promjera koja je friško zatrpana smećem. Možda je ispod toga?
Zaključak dana je bio da smo nas troje proveli cijeli dan na tri livade. Napravili smo 15km i 100m visinske. Bitno je naglasiti da smo od toga 7km napravili oko korita tražeći ponor Đorđe.
Za razliku od nas, Julija i Jura su ipak iskusili šumu te napravili pokoji metar visinske više.
Na kraju dana, ponovno smo se okupili u legendarnom restoranu Ribič. Uz platu za 4 osobe + pizza, zaključili smo teren na području Plitvičkih jezera.