Ususret ekspediciji

Piše: Damir Janton

S obzirom da nam se iz tjedna u tjedan približava datum ekspedicije, pogađate, na srednjem Velebitu, konačno smo u svom gustom rasporedu aktivnosti pronašli vremena za prvo ovogodišnje rekognosciranje. Nakon prošlogodišnje ekspedicije ostalo nam je ponešto objekata ‘na lageru’ no ta brojka je bila nedovoljna da opušteno i mirno čekamo početak našeg speleo kampa.

Iz godine u godinu raste broj sudionika na našim ekspedicijama a da bi taj trend zadržali treba nam i dovoljan broj objekata za istraživanje. Stoga smo se u petak 7.lipnja u popodnevnim, a neki i večernjim satima, zaputili prema Velebitu. U razmacima od 20.30h do nešto iza 23h sva tri auta sa ukupno devetero skol-ovaca našlo se na mjestu prenoćišta, lijepoj livadi i šumarku podno Ljubičkog brda.

Jutarnje buđenje uz doručak i ovčice te zrake sunca koje nam malo suše šatore od jutarnje rose malo kvari kvrga na prednjoj desnoj gumi Igijeve bijele štuke (Ford Focus sa puno utakmica u nogama). Igi odlazi do vulkanizera u Gospić dok se ostatak prisutnih dijeli na tri grupe. Veljac i Tuna odlaze sjeverno od Kize u potrazi za jamom za koju smo čuli iz priče koju mi se sada neda tipkati, ali hvala Darko na info 😉

Danko je grupa za sebe, iako bi nam njegovo geološko znanje znatno olakšalo rekognosciranje nama nepoznatog a možda i opasnog terena, on se odlučuje za planinarsku turu Filipov kuk – Ljubičko brdo te čitanje knjige u hamocku. Treća, najbrojnija skupina u sastavu Dorotea, Iva, Piero, Dino i moja malenkost krećemo na sedlo između Crnog vrha i Metle. Za početak smo si ubili moral hodajući vrtačama gdje jedva da ima komadića stijene no tada mijenjamo smjer kretanja te u svega dvije i pol vrtače nalazimo pet novih speleoloških objekata. Ponešto špilja, ponešto jama, sasvim dovoljno da nakon još nešto hoda kažemo da je dosta i zaputimo se na mjesto dogovora nalaženja svih ekipa, i Danka.

U popodnevnim satima selimo prema kući Sv.Josipa gdje će i ove godine, kao i prethodne dvije, biti smješten kamp. Ugodno smo iznenađeni novim stolovima koji nam sada daju još veću mogućnost druženja u više skupina 🙂 Primamo se posla, dižu se šatori, izrađuju se klupa, reže se povrće i nabadaju komadići mesa na štapiće za ukusnu večeru – ražnjići svinjetine i piletine u kombinaciji s povrćem iz woka. Nakon večere, klasične lovačke priče, te lagano jedan po jedan odlazimo u svoje postelje.

Nedjeljno jutro biva oblačno pa smo uz manjak entuzijazma zaključili da je najbolje pobjeći od kiše (koja na kraju nije padala) te odlazimo prema hostelu u Baškim Oštarijama na piće, a ispostavit će se za neke i na ručak. Dino i njegovi suputnici odlaze ranije za Karlovac i Zagreb, Deni i Igi odlaze na kupanje prema Karlobagu, a za njima će i ostatak. Nakon sladoleda i kupanja dio ekipe se odlučio drugim putem vratiti do Zagreba pa smo uz još jedno kupanje u Senju posjetili tvrđavu Nehaj ponad Senja, utvrdu na Vratniku a nakon toga otišli prema Zagrebu.

Priča bi tu završila da na Veljčevom Scenicu kuplung nije odlučio otkazati poslušnost pa nam se uz zvanje i čekanje HAK-a put kući malo odužio. Sreća u nesreći da se kvar dogodio točno ispod Dinove zgrade tako da smo mu pokvarili nedjeljnju večer i zamolili ga da prvo odbaci klupske stvari do kluba a zatim i nas prema kućama, hvala Dino još jednom.

Sve u svemu, tijekom vikenda smo pronašli osam novih speleoloških objekata i kol’ko tol’ko mirnije čekamo početak ekspedicije. Ovim vas putem još jednom sve pozivamo jer SKOL ove godine obilježava desetu godišnjicu speleoloških ekspedicija u kontinuitetu na širem području srednjeg Velebita, a sa četvrtom grabom na kampu koja se istraži ove godine dosegnut ćemo i brojku od 200 istraženih objekata u tih deset godina, pa eto dođite i proslavite s nama te male, a opet velike jubileje.

Više o nadolazećoj ekspediciji na poveznici.