Produženi vikend od 5.-8.10. trebao je biti iskorišten maksimalno, u speleološkom smislu. Nažalost, zbog najavljenog lošeg vremena ljudi nisu pokazivali pretjerani entuzijazam i samo su otpadali jedan po jedan sve dok nismo ostali Marko i ja. No zbog mladenačke snage, ili jednostavno zbog toga što nismo dugo bili pod zemljom, odlučili smo da svakako idemo bar u nedjelju u Vrbovsko istražiti i nacrtati jedan objekt, također po mogućnosti i rekognoscirati okolni teren. Imali smo mali problem, nemamo auto. Taj problem je otklonio naš školarac Mihael u čiju smo se mazdu nas tri utrpali zajedno s opremom i veseli krenili na put, doduše s malim zakašnjenjem koje nas nije puno zabrinjavalo.
Nakon sat vremena vožnje stajemo u Kamačniku gdje ispijamo jutarnju kavu te nastavljamo dalje prema našem terenu koji se nalazi kod sela Presika. Dalje od tog sela vozimo se 10tak minuta te dolazimo do mjesta gdje ćemo ostaviti auto. Taman kad smo se počeli presvlačiti i opremati, počela je kiša. No to nas nije pokolebalo, dapače još smo više ustrajali da odemo istraživati. Dok smo se probijali kroz teren na putu prema jami, nastala je oštra rasprava o tome je li bolje koristiti gojzerice ili gumene čizme u objektu. Za vrijeme trajanja rasprave i nakon 43 sekunde raspravljanja, što ne mogu dovoljno naglasiti, Mihael pogleda lijevo i viče ”rupa, rupa”. E sad, malo je preambiciozno očekivati objekt tako rano, i još k tome treba dodati da je Marko rekao ”Ovdje smo tražili već”, pa nismo baš bili uvjereni u Mihaelovu procjenu. No na sreću i opće veselje stvarno se ispostavilo da smo odmah na početku terena naišli na špilju i to impozantne veličine od 7 metara duljine s dva ulaza. Jedino odugovlačenje je bilo kad se Marko morao vratiti do auta zbog baterija za laser, pa sad procijenite 43 sekunde puta dva….puno se moglo napraviti za to vrijeme. I napravilo se. Mihael i ja smo počistili drugi ulaz koji je bio zatrpan kamenjem i lišćem te se sad ja mogu bez problema provući. Mihael je pokušao no mudro je odustao jer je ljeto proveo na zimskoj prehrani. Za to vrijeme Marko je nabasao na Lugara koji mu je opisao put do jedne jame kako on kaže impozantne dubine. Odlučili smo nacrtati špilju i našu poznatu jamu i cilj ovog terena, pa se onda kasnije ako bude vremena pozabaviti tom spomenutom jamom. Marko je nacrtao špilju naziva Ovdje smo već tražili te smo krenili dalje do jame.
Dolaskom do jame odmah smo krenili u akciju. Dok sam postavljao Marko i Mihael su se gozbili orasima, čokoladom i drugim grickalicama zbog čega sam na trenutak poželio da naleti kakav medvjed čisto da im se malo nasmijem. No šalu na stranu, ulaskom u jamu dubine otprilike 8 metara uočili smo suženje koje ide dalje te smo ga počistili od kamenja i lišća pa sam se uspio provući. Mihael je izrazio želju za crtanjem, no trebalo se provući kroz to suženje. Nakon nekog vremena i našeg bodrenja, uspio je. Kreće crtanje pa zatim i raspremanje jame.
Dolaskom do auta, odlučili smo potražiti jamu o kojoj je Lugar pričao. Odlučili smo pratit opis puta, pa kud puklo puklo. Marko je vozio auto ispred nas i išao u izvidnicu, dok smo Mihael i ja pametno odlučili teglit svu opremu umjesto da smo je ostavili u autu. Nakon 15tak minuta Marko se vraća s palcem prema gore. To je to. Kamen pada 4 sekunde. Dolaskom do jame uviđamo da je to konačno malo veći objekt te poneseni dobrim rapoloženjem odlučili smo je nazvati jama Tri mušketira. Ulazim i postavljam te dolazim do police na otprilike 15tak metara dubine i primjećujem da ima dosta smeća i da smrdi i to poprilično. Iza te police nastavlja se vertikala po mojoj procjeni od još 15tak metara te o tome obaviještavam heroje na površini koji sad ponosno jedu moju pitu krumpirušu. Kratkim razgovorom smo ustvrdili da nemamo vremena crtat i istraživati jamu jer je počeo padat mrak, pa smo se shodno tome presvukli i otišli na pivu u mjesnu birtiju.
Kako to po obično biva, za još 4 potencijalna objekta smo saznali od veselog društva u birtiji. Nakon neuspješnog nabacivanja konobarici, odlučili smo da je vrijeme za poći prema Zagrebu. U dobroj atmosferi putujemo te smo zapravo napravili dobru podlogu za istraživanje sljedeći vikend. Uz crtanje i istraživanje jame Tri mušketira još moramo rekognoscirati područje oko same jame te pronaći 4 objekta za koje su nas lokalci obavijestili.
Željno iščekujemo daljan istraživanja te se radujemo novim lijepim doživljajima i dogodovštinama. A konačno, tri mušketira su: Marko Kovačević, Mihael Nemčić i Darko Rubić.
Piše: Darko Rubić