16.10.2018.
Dan je počeo okupljanjem u prostorijama SKOL-a gdje smo prvo napunili frižider kvalitetnim pivama da dočekaju ljude sljedeći sastanak. Uzeta je oprema i pokret u Vrbovsko! Već tradicionalna kava na ulazu u kanjon Kamačnik, dan prekrasno sunčan. Zovemo Blaža, kasnije se ipak zvao Vlado te se s njim nalazimo kod gradske dvorane na Bundevijadi.
Vlado plaća gemišt i sjedamo u auto. Nakon 5 min vožnje i 10 min hodanja dolazimo do ulaza u stari željeznički tunel sjeverno od Vrbovskog. Priča je da su Mađari gradili sadašnju željeznicu do Rijeke, ali je nakon jakih bura ruta promijenjena pa je tunel napušten. Nakon toga parkiramo kod željezničke postaje te laganim hodom nažalost zapuštenom šetnicom prema groblju dolazimo do jame. Ironično, tom sam šetnicom prošao pred 3-4 godine dok sam izviđače vodio na izlet, a speleologija mi nije bila ni na kraj pameti. Zbog Vladinih priča o segmentalnom vođenju ljubavi, jama će sutradan dobiti ime Segmentalna jama.
Nakon toga, iz daljine nam Vlado preko rijeke pokazuje litice na kojima je špilja.
Od Vlade saznajemo i za povremeno jezero koje se pojavljuje za velikih kiša. Toponim iz Vladinih priča jest Bjeljavina koji se također i nalazi na karti TK25 na odgovarajućoj lokaciji. Priča o rupi kojoj se ne vidi dno, te se nalazi negdje na toj livadi.
Vladu vraćamo na Bundevijadu te ga častimo gemištima, a onda krećemo u potragu za špiljom na litici. Prvo je nađena mala niska jamica u koju se može jedino provlačeći stoga nismo ulazili.
Teren je izuzetno strm, gelenderi i prečnice bi dobro došli. Nalazimo i špilju s velikim ulazom, ali ima još veliki dio litice dalje na sjever pa nastavljamo.
Na kraju nalazimo i još jednu rupicu. Vraćamo se do auta i kako noć već rano pada zaključujemo da bi bolje bilo dići kamp za dana pa krećemo do Šutarevog laza kod one smrdljive jame i tamo dižemo kamp. Kako je na tom području Julija srela medvjeda, glasno smo pjevali i slušali Youtube. Tokom noći nas je po Darkovom svjedočanstvu posjetio medvjed, malo ponjušio te otišao. A divlje svinje su tokom cijeli noći prolazile uokolo.
Nedjelja, relativno brzo spremanje i doručak pa put u Kamačnik na jutarnju kavu. Kratka kava, planiranje dana te istraživanje jame na šetnici kod željezničke postaje. Već spomenuto, jednoglasno je odlučeno da će jama dobiti ime Segmentalna jama skupivši nekih 7 metara dubine. Nacrtao ju je Darko, dok sam ja lunjao uokolo i našao rupu u koju je kasnije ušao Miha, u njoj se moglo stajati ali tu i završava cijela priča. Kod općine u Vrbovskom pijemo kratku podnevnu kavu i idemo preko Dobre istražiti objekte na litici. Prije pokreta ručamo kod auta, navlačimo kordure i pokret. Prva rupa do koje smo došli nažalost nije objekt makar su i Miha i Darko uspjeli stati u dva kanala.
Opasnim liticama dolazimo do Vladine špilje, koja je jako lijep objekt za stjecanje crtačkog iskustva za početnika poput mene. Obilaskom još dvije rupice odlučujemo da nažalost nisu objekti. Vraćamo se do auta i nakon rakije kod susjede krećemo ka Bjeljavini od koje jako puno očekujemo. Na putu pronalazimo jako veliki stjenoviti dio planine kojeg je isprao sustav slapova. Impozantnije je 3 puta od Gorskog zrcala te izgleda da bi negdje mogla biti neka špilja. Bilježimo lokaciju (kota 503 između Vujnovića i Bjeljavine), nastavljamo te s lakoćom nalazimo livadu. Sve odgovara opisu. Livada je depresija, tlo je prekriveno osušenim muljem, potoci se slijevaju prema livadi, vegetacija na livadi kao na dnu jezera. Nažalost ne nalazimo veliku rupu u zemlji koja guta vodu, kakvoj smo se nadali, stoga krećemo uzvodno pratiti potoke. I odprve nalazimo izvor špilju koja je sigurnu objekt, a moguće da se pruža i dalje.
Istraživanje ostavljamo za drugu priliku. Ja ne odustajem od željene velike rupe u zemlji i provlačim se kroz šikare u potrazi za njom, dok dečki lunjaju uokolo. Na kraju se vraćamo do auta, a s druge strane ceste uoćavamo jako čudne oblike koji na prvu podsjećaju na korita potoka, ali jako strme stijene na rubovima, velika dubina te horizontalnost kanala mene laika podsjećaju na rasjed (tj. kao da su se stijene razdvojile). I to ostavljamo za sljedeću priliku.
Taj se vikend Mihael Nemčić najviše zavlačio u rupe, Darko Rubić je nonstop bacao fore jako oscilatorne kvalitete, a tekst je napisao Marko Kovačević
