Ako ste ostali pri programu, nastavljamo (kao što je obećano), s daljnjim izvještajima o novim speleološkim iskustvima u Italiji.
Počela je 44. speleološka škola Gruppo Speleologico C.A.I Perugia, gdje će se kroz mjesec dana svaku nedjelju održavati praktični dio, dok se svaki četvrtak održavaju predavanja iz teorijskog dijela speleologije.
Treba naglasiti da je speleološka obuka nešto drugačija u Italiji. Postoje dvije organizacije koje vrše obuku: CAI (Club Alpino Italiano), i SSI (Società Speleologica Italiana)- obuka se razlikuje ovisno o organizaciji.
Speleološki klub u Perugi je dio CAI stoga postoje dvije vrste obuke: jedan je za obavljanje opće aktivnosti u speleologiji a druga za obavljanje aktivnosti speleološkog instruktora.
U prvom tipu obuke postoji:
Uvodni tečaj: Corso di introduzione alla speleologia: cilj uvodnog tečaja je naučiti osnovne tehnike napredovanja užetom i ponašanju u speleološkim objektima.
Corso di approfondmento tecnico, kada se završi osnovni tečaj, speleolozi u ovom tečaju nauče standardne tehnike (ekvivalent speleologa u RH) kroz razne ”mini” tečajeve: tečaj čvorova>tečaj postavljanja, tečaj izrade nacrta>tečaj digitalizacije, tečaj samospašavanja> tečaj speleo spašavanja itd.)
Dalje se speleolozi mogu specijalizirati kroz dodatne tečajeve: geologija, hidrogeologija, biospeleologija, fotografija itd.
Drugi tip obuke je za speleologa instruktora koji razlikuje više razina zvanja:
Prva razina: Istruttore sezionale di speleologia
Druga razina: Istruttore di speleologia
Treća razina: Istruttore nazionale di speleologia,
Svaki od zvanja nosi vještine i znanja potrebna da se pristupi ispitu, ali i odgovornošću kojeg to zvanje nosi.
U SSI-u (Società Speleologica Italiana) speleološka obuka se ne razlikuje puno osim što je podijeljena drugačije:
Prvi tečaj: Corsi di I livello
Drugi tečaj: Corsi di II livello
Treći tečaj: Corsi di III livello (ekvivalent speleologa u RH)
I tečaj za speleologa instruktora (Istruttore di speleologia).
SPELEOLOŠKI VOKABULAR (NA TALIJANSKOM)
Mali podsjetnik:
Oprema (attrezzatura):
- Speleološki pojas: imbriaco
- Centralni karabiner: maglia rapida
- Pupak: kratki, dugi: longe: breve, lungo
- Karabiner: moschettone
- Descender: discensore
- Ručka/ bloker: manigilia/bloccante mobile
- Croll: croll/ bloccante ventrale
- Prsni pojas: imbrago pettorale
- Kolotura: carrucola
- Pantin: pantin (s talijanskim naglaskom 😉)
- Rukavice: guanti
- Uže: corda
- Transportna torba: sacco
- Odijelo (kordura): tuta (cordura)
- Pododijelo: sottotuta
- Kaciga s rasvjetom: casco e illuminazione
- Čizme: stivali
- Astrofolija: telo termico
- Ključ: chiave (inglese)
- Gurtna: fettuccia
- Zamka: cordino
Čvorovi (nodi):
- Osmica: guide con frizione (nodo a otto)
- Dvostruka osmica: doppio guide con frizione (soccorso o coniglio)
- Upletena osmica: otto insegiuto
- Devetka: nodo a nove
- Dvostruki bulin: bolina doppio
- Bulin: bolina
- Lađarac*: barcaiolo
*polulađarac: mezzo barcaiolo - Leptir: farfalla
- Dvostruki križni*: nodo doppio inglese*
*trostruki križni: nodo triplo inglese - Kravatni: nodo fettuccia
TERENI
30.09: Palestra su roccia di Fondarca, Pieia, PU
Prvi teren je, kao što se da pretpostaviti, Zagrebačka verzija gorskog zrcala! Zapravo se radi o urušnoj špilji koja je stvorila prekrasne lukove i pogled prema nebu (otuda i ime: Fondarca). Sama ”špilja” se nalazi blizu mjestašca od svega 10 kuća Pieia ( + crkva), koja se nalazi 2 sata od Perugie. Od Pieie do Fondarce je 20 minuta hoda prema planini.
Ovo je bio uvodni teren u speleološke tehnike, upotrebe opreme za penjanje i spuštanje po užetu.
Na sastanku je dogovoreno da ćemo par speleologa instruktora i ja otići opremiti linije za školarce dan prije. Postavilo se 16 linija, oblikovani za vježbu raznih tehnika, poput prelaska preko natega, čvora i previsa. U nedjelju oko 9 sati smo došli svi te je je vježba započela. Vježba je trajala do 17h nakon čega se raspremalo. Prema procjeni instruktora svi školarci su uspješno savladali vježbu.
7.10. : Palestra della Beata Vergine: Grotta del Mezzogiorno- Grotta di Frassasi
Buđenje u 5 sati (smrt). Na sastanku je dogovoreno zbog lošeg vremena da će se ići do špilje Frassasi, odnosno do ulaza u špilju koja je natkrivena i pogodna za održavanje vježbe. Također je i dogovoreno da će skupina speleologa instruktora (i ja) otići ranije da se postave linije. Budući da se dugo vremena nije išlo trebalo je napraviti nova sidrišta. Složilo se 16 linija do trena kada su se pojavili školarci.
Kada je započela vježba, mene su poslali sa speleologom Lucom Imperiom koji mi je objašavao princip postavljanja. Uz njegove instrukcije postavio sam 3 linije i 9 novih sidrišta. Cilj vježbe je također bio upotrijebiti znanja i vještina s prošlog terena što samostalnije. Također se pokazivalo prebacivanje iz spravica za penjanje u spravu za spuštanje i obrnuto.
Prije raspremanja se otišlo u špilju koja je poznata po špiljskom i geološkom fenomenu: leopardova koža. Zapravo se radi o jedinstvenom špiljskom fenomenu zvanim glinovite (muljne) vermikulacije.
Vermikulacije su tanki, nepravilni, ravni ili vijugavi (crvoliki), isprekidani talozi mulja i gline koji se nalaze na zidovima, stropovima i podovima špilja. Zovu ih još hijeroglifi, tigrova koža, leopardove točke, granaste vermikulacije i dr., ovisno o obliku na koji podsjećaju. Nastaju većinom nejednolikim isušivanjem tekuće prevlake finozrnatoga materijala. Voda, koja može biti stalna ili povremena, potječe od procjeđivanja, kondenzacije ili od poplave. Kada se muljne i glinovite vermikulacije osuše stisnu se ostavljajući tanki glinoviti film kao aureolu njihove prvotne veličine (http://speleologija.eu/znanost/sige/sige-oblici-ostalo.html).
Špilja je duga oko 4.5 kilometra sa par vertikala koje treba ispenjati da bi se došlo do izlaza koji je na drugom kraju.
Prema riječima instruktora svi školarci koji su bili prisutni su uspješno izvršili vježbu (oni koji nisu bili će morati ponoviti vježbu prije predavanja u prostorijama). Spust do auta je bio težak jer su se stijene odlamale i padale na put, no kada se to prošlo otišlo se u obližnji grad, Genga, gdje su se jeli ”čvarci” (cotenna) i kruh (crescia) sa tradicionalnom kobasicom (ciauscolo), preliveno litrama pive.
DOBRO JE ZA ZNATI:
Pred ulazom u špilje je izgrađena kapelica posvećena Mariji: Santuario di Santa Maria infra Saxa (Svetište Svete Marije pod kamenom) i hram Tempietto del Valadier.
Smatra se da kapelica datira još iz antike, iako je prvi put spomenuta u dokumentu iz 1029. godine. Od ulaza u park do same kapelice je napravljena staza s križnim putem, kojeg je dao izgraditi papa Lav XII. Budući da je Papa Lav XII iz Genge, pokrajine blizu špilje, dao je 1828. godine izgraditi oktagonski hram Tempietto, kasnije nazvan Tempietto del Valadier, po rimskom arhitektu Giuseppe Valadieru koji je izgradio ovaj hram. Izgrađena je u mramoru po principima neoklasične arhitekture. U hramu je postojala i statua Madonne i djeteta koju je dao napravit Antonio Canova. Da se Madonna sačuva, zamijenjena je kopijom dok se original čuva u muzeju u Gengi.
Prva dva terena su rezervirana za svladavanje osnovnih speleoloških tehnika, dok će se na ostala tri terena od školaraca očekivati da isti taj set vještina upotrijebe u stvarnom speleološkom okolišu.
Očekujte novi nastavak ove avanture i kako bi se reklo tu u Italiji
Cordiali Saluti,
K.L