Tri člana SKOL-a (Dino Dadić, Damir Janton i Zvonimir Penava) subotu, 27. veljače, odlučili su iskoristiti za odlazak u okolicu Drežnice s ciljem istraživanja i crtanja jedne špilje na istočnim padinama Male Javornice. Tradicionalno skupljanje ljudi i opreme po Zagrebu, posjet dućanu, doručak s nogu i nešto prije 9h smo na autoputu. Silazimo u Jezerane od kuda dalje idemo preko Drežnice do sela Tomići te dalje cestom na Malu Javornicu.
Stajemo kod spomen područja Kosturnica. To je područje značajno po tome što je za vrijeme drugog svjetskog rata na tome mjestu bila izgrađena partizanska bolnica za borce iz okolnog područja ali i šireg ogulinskog kraja, Primorja i Istre. Špilja, za koju smo doznali od lokalnih lovaca i stanovnika, služila je za skrivanje i zbrinjavanje ranjenika te su još i danas u objektu vidljive konstrukcije kreveta u obliku drvenih greda.
Samu špilju karakterizira manji ulaz oko jednog metra visine i tek nešto više od pola metra širine. Nakon kraćeg horizontalnog dijela slijedi skok od 3m koji se može savladati bez opreme. Ulazna dvorana je prostrana te se blago spušta u smjeru zapada gdje se na najnižoj točki dvorane provlačenjem ispod stijene ulazi u kanal dužine 15-ak metara. Taj kanal je izrazito bogat špiljskim ukrasima, od stalaktita, stalagmita, kaskada i saljeva , a na sredini kanala nalazi se i lokva puna vode.
Sat vremena trajalo je crtanje objekta, okinuli smo par fotografija, označili ulaz i vratili se do auta. Tu smo odlučili napraviti pauzu za ručak te nakon nje krenuti prema selu Tomići, tj. makadamu iznad sela koji vodi u perspektivno područje za rekognosciranje. Prvih nekoliko stotina metara šume dočekuju nas neugodni prizori. Velike količine glomaznog otpada razbacane po šumi i u vrtačama. Nakon pola sata hoda nalazimo jamu, uzimamo koordinate, vraćamo se do auta po opremu te istim putem opet do jame.
Zvone preuzima ulogu postavljača, Dino crta i rasprema. Rezultat – 13 metara dubine, i još bitnije – još je dan. Stižemo nazad do auta te zadovoljni rezultatima krećemo prema Ogulinu. S obzirom da su kafići još zatvoreni, odlazimo u dućan po pivu te na glavnom trgu nazdravljamo za uspješan špiljarski dan. Područje koje smo tek načeli zasigurno nudi još speleoloških objekata te se svakako namjeravamo vratiti.
TEKST I FOTOGRAFIJE: Damir Janton