Teren u Primorju (20.-21.2.2021.)

PIŠE: Ivor Perković

U subotu 20.veljače u 7 sati ujutro, na teren u Primorje smo krenuli Ana, Agata, Filip, Janton, Julija, Miha, Marko, Zvone i ja. Nešto iza 11 sati sastali smo se kod skretanja za Alan, te smo krenuli prema Starčević podu. U Starčević podu smo potražili mjesto za šatore, koje smo pronašli na obližnjoj livadi. Dok smo pripremali opremu, stigao je do nas lokalac Dražen, koji nam je objasnio kojim putem se ide prema Sinogonu, velikoj travnatoj visoravni iza grebena koji se nadvija iznad sela Starčević poda i Marame. Naime, jedan od ciljeva ovog terena je bio pronalazak jedne manje i jedne veće jame koja se nalazila negdje u dotičnome grebenu, koje nam je zadnji put opisao lokalac Ivan Marama. S njime smo se i prije ovog terena čuli kako bi nam detaljnije objasnio pristupe do ovih jama. U međuvremenu smo se podijelili u ekipe i pripremili opreme – Agata, Zvone i Janton su otišli pronaći i odraditi označeni objekt s HOK-a koji se nalazio ispod groblja u Starčević podu; Ana, Filip i Julija su otišli također pronaći i odraditi objekt s HOK-a iznad sela Marame dok smo Marko, Miha i ja otišli rekognoscirati i pronaći spomenute dvije jame.

Krenuli smo pastirskim putem iz Starčević poda prema grebenu, koji je bio više-manje prohodan. Na putu smo naišli i na ograđenu lokvu koju su pastiri koristili za napajanje stoke. Nakon dužeg hoda prema grebenu, stigli smo na travnato sedlo u gustoj magli. Krenuli smo od sedla prema grebenu, po Ivanovim uputama, no uz sve gušću i gušću maglu, teško smo se snalazili. Na koncu se raščistila magla, te smo pročešljali greben i travnatu udolinu u njegovom zaleđu, no bezuspješno. Kada smo već krenuli natrag, Miha je pronašao manju od opisanih jama, nakon čega smo se vratili u Starčević pod.

Ekipa u kojoj su bili Ana, Filip i Julija je išla provjeriti objekt s HOK-a koji nažalost nije bio objekt. Radilo se o manjoj vrtači čiji je rub bio djelomično zasigan. Odlučili su otići rekognoscirati dio na škrapovitim glavicama ispod groblja u Starčević podu, po kojima ih je pratio i mačak iz sela, tzv. „Tiger“. Po putu su pronašli jednu špiljicu, no premalih dimenzija da bi se mogla voditi kao objekt.

Ekipa u kojoj su bili Agata, Janton i Zvone išli su odraditi također objekt s HOK-a, no ovaj je zaista bio manji objekt. Radilo se o špiljici s vertikalnim ulazom, dužine nekih 7m.

Nakon što smo se svi skupili oko vatre i pojeli, večer smo proveli u dobroj atmosferi.

Za sljedeći dan smo se odlučili podijeliti u dvije ekipe, jednu od pet a drugu od četvero ljudi. Veća ekipa je otišla na greben gdje smo prethodni dan pronašli manju jamu, s namjerom da ju se nacrta te proba pronaći veća jama koja je negdje u njenoj blizini, no nažalost bezuspješno. Ana, Julija i Filip su jamu opremili i nacrtali dok su Miha i Kova rekognoscirali.

Agata, Janton, Zvone i ja smo otišli u potragu za pećinom gdje se navodno skrivao Bela IV. Potragu smo započeli u podnožju stare alanske žičare, gdje smo se krenuli penjati na greben. Kada smo se popeli, ustanovili smo da se nekako moramo spustiti prema podnožju kanjona. Nedugo zatim smo naišli na zapušteni put koji nas je odveo do dna kanjona, i kaptiranog izvora i nekoliko vrtložnih lonaca ispunjenih vodom. Nastavili smo kroz kanjon dok nismo došli do podnožja tzv. „Crvenih stijena“ u čijim liticama se navodno nalazi pećina. Nakon probijanja kroz šikaru i penjanja preko sipara došli smo do manje polušpilje, koja nažalost nije objekt. Nakon okrijepe otišli smo više – manje istim putem kroz kanjon i preko grebena do auta.

Krenuli smo odmah prema Zagrebu, uz stanku i opuštanje kraj mora nešto prije Senja, nakon čega smo se zaputili u Zagreb. Druga ekipa je završila nešto kasnije, te su se vratili u Zagreb u kasnim večernjim satima.