Svi putevi vode u Rim- ili u mom slučaju u Perugiu, gdje ja, Karlo Lisica trenutno obavljam Erasmusovu praksu na geološkom odsjeku na Sveučilištu u Perugii (Universita degli studi di Perugia). Naravno ni jedno internacionalno iskustvo ne bi bilo potpuno bez malo speleologije.
(slika 1)
Upravo mi je speleološko društvo u Perugi-i (GSCAIPG : Gruppo Speleologico Club Alipino Italiano Perugia) to i omogućilo. Javio sam se njihovom predstavništvu te su me s oduševljenjem primili u svoje društvo i prostorije(slika 2) gdje smo se dogovorili za speleološke aktivnosti.
UKRATKO O POVIJESTI KLUBA:
Prvi pisani dokazi o aktivnosti ovog kluba se mogu naći u pismu iz 1934. tajnika talijanskog alpinističkog kluba. Većina tadašnje aktivnosti je povezana s Prof. Lippi Boncambi, pročelnika odsjeka za mineralogiju i geologiju i nekolicinom speleologa. Upravo je Prof. Boncambi vršio geološka istraživanja te se na temelju tih aktivnosti 1938. godine osnovao speleološki katastar Umbrije. Nakon kratkog prekida, 1953. godine se nastavlja speleološka aktivnost u Perugi-i zahvaljujući velikom entuzijastu i speleologu Guido Lemmiju koji je do 1974. godine vodio sve speleološke aktivnosti u regiji. 1956. godine započinju prve ekspedicije u organizaciji od GS CAI PG od kojih je najpoznatije istraživanje špilje Monte Cucco (Grotta di Monte Cucco) koja se i danas aktivno istražuje te čija duljina iznosi preko 37 km!. 1959. GS
CAI PG nosi boje i grb po kojem je poznat: Četiri crvena vražića na žutoj pozadini! Vragovi su rođeni zahvaljujući istraživanju Luigi Vittorio Bertarellija, geografa, istraživača i speleologa, koji je istraživao Bus de la lum. Prema starim učenjacima taj objekt vodi prema centru zemlje na dubini od svega 460m. Kada se Luigi spustio u objekt, otkrio je da je ”put prema centru Zemlje” dubok svega 240m. Kao uspomenu na putovanje Luigi je ucrtao četiri vražića koji se rugaju. Upravo su ti vragovi, prema šali, trebali izići iz ”centra zemlje” i narugati se učenjacima koji su provodeći vrijeme nad knjigom, bez ikakvih istraživanja, zaključili da taj objekt vodi do centra Zemlje.
(slika 3)
Početkom 60-ih započinju nova istraživanja sa speleolozima iz susjednog grada iz kluba Spoleto jame Chiocchio (Grotta di Chiocchio), dubine -514 m, jedno od najdubljih jama tog vremena.Razvojem speleoloških tehnika, prelaskom s ljestvi na užad, nastavljaju se istraživanja u jami Monte Cucco. Tada su speleolozi napokon dokazali povezanost izvora i samog objekta i usput se spustili na dubinu od -935 m. Danas je društvo iznimno aktivno u speleološkim i društvenim sferama. Održavaju se kratki uvodni tečajevi, organizirani turistički pristupi objektima za sve uzrasti, sudjelovanje na raznim projektima u svrhu promocije speleologije kao sporta te naravno jednomjesečni tečajevi za sve one koje zanima speleologija.
Geografija i geologija jame Monte Cucco Park Monte Cucco nalazi se u provinciji Perugia, u krajnjem sjeveroistočnom dijelu Umbrije, na granici Marche (slika 3). Ovo područje, koje se prostire na 10.480 hektara, spada u općine Costacciaro, Fossato di Vico, Scheggia Pascelupo i Sigillo. Nakon planine Sibylline ovo je područje s najvišim vrhovima Apenina: Monte Catria do visine od 1.707 m, a slijedi ga Monte Cucco na 1.566 m. Geologija parka je specifična I to upravo zbog sudara dviju kontinentalnih ploča (afričke i euroazijske). Ovaj sudar se posebno uočava u parku gdje su se duboke naslage vapnenačkih slojeva uzdigle, usput stvarajući velike pukotine iz kojih će nastati ovaj špiljski sustav.
Zbog iznimno tektoniziranog terena i dubokih rasjeda, voda je mogla prodrijeti duboko i tamo se sakupljati. Zanimljivo je da je špilja osim klasičnih krških procesa nastala i djelovanjem termalnih voda! Zbog izraženih tektonskih procesa, tlak se povećao, termalne vode su se počele uzdizati, vršeći ”denudaciju” odozdo! Upravo su ovi procesi stvorili velike dvorane i posebne špiljske ukrase (slika 4).
U vapnenačkim naslagama Monte Cucco parka se može iščitati povijest: nastanak talijanskog poluotoka iz Tethys oceana. Dokaz marinskom životu naslaga Monte Cucco predstavljaju fosili od kojih su najznačajniji cefalopodi: Amoniti
(slika 5).
Vikend 15.-16.09.2018
Na sastanku kluba koji se održava svaki četvrtak ( slučajnost?) je dogovoreno da će se održati uvodni ”sat” za buduće pristupnike tečaju ali i za sve one koje su zainteresirani. U subotu smo Lucca Bussolini, Massimo Mina, Maria Luisa Spantini i ja krenuli za špilju Monte Cucco. Špilja Monte Cucco (Grotta di Monte Cucco) se s ciljem da se postavi uže za put za sutrašnji prolaz kroz špilju. Odabrao se kanal koji je jednostavan, s nekoliko manjih vertikala koji ide na dubinu do oko -250m gdje se i ujedno nalazi jedan od izlaza. Ušlo je se oko 10h a izašlo oko 15h.
Nakon dobro obavljenog posla otišlo je se u planinarski dom gdje se popila piva i pojela plata ili Salumi misti con formaggio 😊.
Sljedeći dan smo se našli oko 7:30h u prostorijama kluba da se sakupe svi prijavljeni za odlazak za špilju. Došlo je se pred park oko 9:00h gdje smo se obukli (da se što manje stvari nosi u špilju). Dala je se oprema školarcima te ih se uz kratki razgovor upozorio na ponašanje u speleološkom objektu. Kako nisu imali spravice na sebi (stop, ručka, croll) školarce se spuštalo ručno uz pomoć takozvane ”osmice”. Blizu kraja smo Matteo Guiducci, Valentina Barbanera i ja otišli drugim kanalom (koji je bio suh u to vrijeme) da mi Matteo objasni rad s PocketTopo. Tako smo nas troje nacrtavši 200 m izašli oko 16h te smo se iznimno blatnjavi zaputili prema autima.
Otišli smo na skupnu večeru gdje se jela pizza bianco i pila piva (+ par čašica grappo). Ovaj teren je bio uzbudljiv i zanimljiv, a uskoro se sprema i njihova školica koja će se održavati mjesec dana svaku nedjelju (Listopad). Ostanite pri programu jer se priča nastavlja 😀 (Ili kako bi rekli stay tuned, to be continued..).
Piše: Karlo Lisica