Piše: Darko Rubić
Krajem rujna Filip Šarc je ubacio bubicu u uho Mateju i meni da se za prvi produženi vikend ide u jamu Njemicu na Biokovu. Već neko vrijeme nam se ta jama provlači po mislima i nakon što smo dodani na mail listu konačno je odlučeno – Idemo!
Okupljanje u subotu, 30. listopada u 7 kod Željezničara. Belaka i mene je ekipa pokupila kod Plodina na Laništu i pravac Dalmacija. Stajemo u Splitu da si Bančo kupi grijače za noge te nastavljamo za Makarsku. Tamo se nalazimo s domaćinima Tončijem, Paškom i Zoranom. Piva, sendvič i krećemo prema Lugarnici Lađena. Kratki dogovor, trpamo opremu na sebe i po sebi, i pravac Njemica.
Foto: Zoran Zrna
Pristup traje nekakvih 45 min laganog hoda po Biokovskim puteljcima i škrapama.
Pripreme za ulazak
Foto: Zoran Zrna
Oblačimo se u opremu, trpamo transportne i krećemo do bivka na -400m dubine. Relativno brzo smo došli do našeg podzemnog smještaja, večerajemo Zoranovo varivo od leće, te određujemo plan za sutrašnju akciju.
Bivak u velikoj dvorani na -400m
Foto: Zoran Zrna
Nakon kave i doručka, krećemo prema dnu na -930m te se svatko hvata svog dijela posla.
Užurbana ekipa na -930m
Foto: Zoran Zrna
Belak, Mišur i Nicola pomažu Banči složiti ronilačku opremu i pomažu kod zarona, Tonči priprema hranu kod bivka, Zoran i Paško crtaju jedan meandar, a Matej i ja drugi koji ide do dolaznog sifona.
Crtanje meandra na dnu
Foto: Nicola Rossi
Otprilike sat vremena nakon Bančo izranja i javlja dobre vijesti. Naime, uspio je zaroniti nekakvih 35-40 metara u dubinu no jama ide još dublje, po njegovoj procjeni isto toliko, stoga postoji velika mogućnost da je Njemica prva Biokovska jama dublja od tisuću metara.
Kasnije je Bančo još preplivao sifon koji smo Matej i ja nacrtali te ustanovio da i on možda ide dalje, no treba ga preroniti. Mišur i Nicola uzimaju uzorke sedimenta za analizu.
Nakon dobro odrađenog posla, kratka okrijepa te krećemo put bivka. Nije lak put, ima dosta vertikala i suženja koja su posebno zahtjevna kad vučeš ronilačku bocu, no uz kratke stanke stižemo do odredišta. Kratka večera, piće, i svi se rušimo u vreće.
Iako je bio kratak ali sladak, uspjeli smo nadoknaditi san koji nam je falio te odmorni krećemo van.
Jedan od najboljih trenutaka ovog istraživanja je bio kada su nas na izlasku iz jame dočekale Ana i Matea iz SAK Ekstrema s pivom, paštetama domaće izrade i zapaljenom vatrom. Savršeno zapečaćen vikend!
Doček uz vatru
Foto: Nicola Rossi
Druženje uz vatru skoro je potrajalo dugo u noć, no ipak svjesni činjenice da nas čeka dug put za Zagreb, krećemo prema autima. Pozdravljamo se s domaćinima iz Ekstrema, stajemo još na putu u pekaru te pravac Zagreb. Stižemo doma kasnije nego očekivano, no nikome nije žao ni minute potrošenog vremena.
Inače jama Njemica je prekrasna jama sa svim elementima, od velikih vertikala, do suženja i kosih meandara, pa sve do ogromne dvorane u kojoj se nalazi bivak. Tako da ako netko planira ići, tople prepruke.
Zahvalio bi se ekipi iz SAK Ekstrema na domaćinstvu i SO Željezničar na prijevozu kombijem.
Vidimo se negdje u podzemlju!
Skolovske ribice
Foto: Zoran Zrna