SEMINAR O TOPOGRAFSKOM SNIMANJU SPELEOLOŠKIH OBJEKATA

Piše: Lucija Balaić

Sudbonosnog dana 3.11. SKOL-ova ekipa se zaputila za daleki Dubrovnik (točnije Mokošicu). Ekipu su sačinjavali Igi, Juraj i moja malenkost. Ne bi to bio put da nije bilo poteškoća. Originalan plan je sačinjavao 4 SKOL-ovca i pokret u 14.00 h, međutim ranije ujutro smo ostali bez jednog (vjerojatno umire od kuge jer je dobio temperaturu). Pokret naravno nije bio u 14.00 h jer Juraj nije mogao izaći s posla. Igi je bio malo nervozan zbog cijele situacije pa je otišao u ljekarnu kupiti neke vitamine.

Za Dubrovnik smo se zaputili oko 17.00 h. Mislila sam kako nećemo prije 23.00 h doći međutim prevarila sam se. Igi je brzo vozio, ponukan dobrim glazbenim odabirima. Kada ga je pjesma pogodila stisnuo je jače papučicu gasa. Naravno moram preuzeti zasluge za ovo jer sam bila dobar DJ.

U Mokošici su nas dočekali raširenih ruku i zabava je krenula. Spavali smo u atomskom skloništu. Malo je bilo vruće, ali inače dosta dobar spot.

Jutro je bilo radno i Teo Barišić je održao uvodno predavanje. Nakon toga smo se zaputili prema Brsečinama u blizini kojih se nalazio objekt. Zadatak je bio topografski snimiti Kukovu peć. Podijeljeni smo u mješovite grupe gdje je svaka grupa dobila jednog instruktora. Inače objekt je dugačak 81 m, dubina iznosi 22 m. Unutar objekta se nalaze prekrasni saljevi, stalagnati te velik broj stalaktita. Naišli smo i na pregršt (za špiljske standarde) živog svijeta od šišmiša do pauka. Proveli smo nekih 5-6 sati crtajući objekt. Nakon toga u duhu pravih špiljara valjalo je nešto pojest i popit.

Večera je bila pravi hit, moramo se zahvaliti organizatorima. Igi je komentira kako moramo poboljšati svoje menije u SKOL-u. Kako je večer odmicala, zabava se sve više i više zahuktavala. Plesalo se i zabavljalo. Na kraju smo završili u Gružu na Nemanji. I dalje ne znam tko je Nemanja, ali bio je dobar. Pri povratku u bunker koji je postao našim domom primijetili smo kako je Jantona (koji je spavao u autu) probudilo Jugo (ekipa koja se vraćala s Nemanje).

Sljedeće jutro je opet proteklo radno. Nakon što smo se dobili, bacili smo se na dovršavanje nacrta. Koristili smo računalni program Speleoliti te smo isprobali i tradicionalnu tehniku sređivanja nacrta pomoću paus papira. Seminar se brzo primaknuo kraju, a još je brže došao trenutak prešaltavanja u stvarnost i povratka u Zagreb.

Naravno povratak nije ništa bolje prošao od polaska za Dubrovnik te smo se tako našli u situaciji gdje je Pelješki most bio otvoren za promet, ali jedini tunel koji vodi do njega je bio zatvoren za promet. Imali smo mali detour kroz Neum. Sada se možemo pohvaliti kako smo bili na internacionalnom putovanju!

Kako kažu svemu lijepom brzo dođe kraj pa tako i ovom putovanju. SKOL-ovci su se jednoglasno složili kako je seminar doista bio odličan. Još jednom zahvale HPD SO Snježnica, Komisiji za speleologiju HPS-a te ostalim organizatorima i instruktorima.

Vidimo se na skupu u Čakovcu!