Seminar o opremanju speleoloških objekata, Vrdovo

Piše: Igor Knež

Vikend 17-19.veljače vesela skupina od 8 SKOL-ovaca je provela na stručnom seminaru o opremanju speleoloških objekata u organizaciji Komisije za speleologiju HPS-a. 

Domaćin seminara je bila Speleološka sekcija PD Sv Jakov iz Bitelića te je smještaj bio osiguran u planinarskoj kući Sv. Jakov na Vrdovu. Naš Damir je bio voditelj seminara. Cimi, Veljko i Dino su bili instruktori dok su Karla, Matea, Miha i Igi bili polaznici.

Kombijem HPS-a smo krenuli Iz Zagreba, tako negdje iza 17 sati. Kormila se prihvatio Cimi uz pokazat će se vrlo mudri uvjet „vozim do Gračaca, a dalje ne“.  Svi ostali su se prihvatili pivice i tračanje je moglo početi. Relativno brzo, bez puno stajanja stižemo u Gračac gdje kormilo preuzima Igi. Noć je već bila pala te lagano nastavljamo prema Kninu. Tamo stajemo u Škafić na kratku okrepu nakon koje nastavljamo put prema Kijevu. U Kijevu, stajemo na jedan kratki rende vu s Anom iz Velebita. Idemo dalje prema Hrvacama gdje skrećemo ulivo – pravac Dinara. Cesta postaje sve uža i uža, a nagib sve veći i veći. Malo se gubimo, al sve je ok. Na radiju ide krimić Konj zvani Cezar gdje svi sa velikim zanimanjem pratimo dogodovštine inspektora Marinka i njegove mucike.

I onda kad smo mislili da putu nema kraja, u daljini vidimo svjetlo. Mora da je Dom. Jedno krivo skretanje, jedno pravo i nakon samo 7 sati, tu smo. Skupilo se preko 40 špiljara na jednom mjestu, što instruktora, što polaznika seminara. Malo se prodivanilo i u krpe. Ipak nas čeka dan pun aktivnosti.

Izjutra smo se uputili prema stijeni gdje su se održavale vježbe. Vrime je bilo taman. Nakon kratke uvodne riječi od Damira, Josip, Veljko i Cimi drže uvodna predavanja sa pokaznim vježbama. Tako smo mogli čuti i vidjeti kako se priprema speleološka oprema prije samog opremanja, kako se biraju mjesta za prirodna, početna i međusidrišta te kako se buši. Nakon uvoda u podnožju stijene, dijelimo se u grupe po četiri polaznika i idemo na vrh gdje krećemo sa vježbama. Buši se sve u šesnaest, rade se dvostruka sidrišta, međusidrišta, koriste ringovi, sidrišta pomoću gurtni, devijatori. Oko 5, sunce lagano ide prema zalazu, šefovi vele: gotovo za danas! U domu, svi već malo nervozni čekamo da dođe hrana, lagano zavaravmo glad sa pokojom pivicom. I kad smo skoro izgubili svu nadu, na vratima nam se pojavio pun lonac sarma. Di ćeš bolje! Život opet ima smisla! Poslije večerice, još malo druženja, floskularenja i nisi se okrenuo, treba ić leć!

Drugi dan smo krenuli sa nešto kompliciranijim segmentima opremanja. Tako su se izrađivali natezi, prečnice za osiguravanje i napredovanje kao i primjene raznih uzlova ovisno o situaciji. Uz pokoji „death trap“ po putu, oko 2 privodimo vježbe kraju, brojimo opremu, malo se zekamo te pada dogovor da se ide jest u Hrvace – lokacija buffet Kennedy. Tamo, kombinirane snage SKOL-ovaca, Ž-ovaca i Velebitaša upadaju na slavu krštenja, „ne smetaju oni nama, dajte nam jest“. Nakon što smo se lipo okrijepili, pozdravljamo se sa našim kolegama špiljarima. Malo umorni, ali siti i sretni krećemo prema kući. Kormilo ovaj put preuzima Veljko koji u duhu velikog Senne savladava zavoje i sve prepreke po putu te oko 9 stižemo u Zagreb. „Dajte čovjeku minerals, i nema mu kraja“.

Još jedan top vikend je iza nas. Hvala svima na družbi. Posebno hvala organizatorima: Komisiji HPS-a, domaćinima speleo selekciji PD sv. Jakov iz Bitelića, HPS-u na kombiju te svim instruktorima koji su odvojili svoje vrijeme, a bogami i živce da sa nama podijele svoje znanje i vještine. Sad, samo naprijed, u jame.