Pred nama su blagodati produženog vikenda, čeka nas Velebit. Tijelovo, za čišćenje i jačanje naših telesa u dubinama ponora Pepelarica uz ostale aktivnosti na najdražoj nam planini.
Dan uoči praznika, skupljamo smo se navečer ispred Kluba da po vozilima potrpamo potrebnu opremu, a i odmah izgubimo pokoji komad klupske elektronike. Na putu prema cilju stajemo u restoranu Tomislav, pozdravljamo se s civilizacijom i krećemo u planine.
1. dan: Tijelovo, četvrtak
Opako opremanje ponora Pepelarica počelo je u popodnevnim satima, nakon kvalitetnog čilanja na prekrasnom suncu i ne baš prekrasnom kampu. Prvu ekipu čine Lana, Ivor i Janton, druga ekipa su Dino, Veljac i Zvonko.
– Ulazimo 2,5 sata nakon vas. Pa di se sretnemo, se sretnemo. – kaže ekipa broj 2, koja je ekipi broj 1 pomogla donijeti opremu do jame.
Ekipa broj 2 vraća se u kamp da bi dalje čilali i čekali da prođe tih 2,5 sata.
Treća postrojba Agata, Maša i Šipac kreću u rekognosciranje prema Tisovom vrhu.
– Prošlo je 2,5 sata. Ajmo! Kreće ulazak druge ekipe koja susreće prvu na nešto malo ispod 100 metara dubine. Sada 6 ljudi postavlja jamu! Nema boljeg. Svaka polica Pepelarice dobro dođe za kratko zajedničko druženje i raspravljanje kako dalje.
Zapjevaše Zvonko:
– Zrasla mi je ruža kraj dvora, jesi li čula draga moga govora?! Zrasla mi je ruža kraj dvora, jesi li čula draga moga govora?! ( https://youtu.be/jDKaYEmgjbs )
– OK, koji kurac. – reče Janton.
Još malo ekipa broj 1 prati ekipu broj 2, pa lagano kreće prema izlazu iz jame. Oko 20:00 sati, nazočni u ponoru odluče ostaviti opremanje za drugi dan, na dubini od oko 200njak metara, da se njihovi drugovi u kampu ne bi zabrinuli.
U kampu se u međuvremenu skuplja grupica. Pridružuju se novopečeni roditelji Ana i Marijan s preslatkom pridošlicom Ivom i sjeverni Dalmatinci, Riječani Nina, Ogi i Matteo. Bez nađene jame vraća se i ekipa broj 3 s rekognosciranja. Oko 22:00 sata, svi smo na broju.
Dan 2: “neradni” petak
Dan počinje slično kao i prvi. Dobro, pravo čilanje u kampu s razradom plana. Dvije su ekipe: 1. Ogi, Veljac, Zvonko i Nina kao pratnja – Pepelarica, 2. ostalih 9 (Nina im se priključuje) čišćenje jame Grgin breg (roditelji i beba ostaju u kampu).
Ekipa Pepelarica kreće u ponor. Veljac popravlja detalje na putu u dubinu. Dolazimo do postavljenog dijela i palicu (bušilicu) preuzima Ogi. Solidno napredujemo, imamo dobar tempo. Radimo pauzu u blatnom kanalu, gdje brojimo preostale ficleke i kombiniramo kako s njima do dna. Nažalost, majstoru Ogiju ponestaje užeta i jama je na kraju postavljena do cca 270 metara dubine. – A, niš. Popamtimo opremu i idemo van.
Ekipa 2 vadi smeće u Grginom bregu. Izgleda da je voda odnijela veliku količinu otpada u bezdan ponora. Vadi sve što se da i trpaj kontejner! Na kraju dobra količina otpada, oko 2 kubika. Nabrijanci iz navedene ekipe iskorištavaju vrijeme praznog hoda i idu u rekognosciranje. Nađena je jama, ili 2 jame, a ipak jama s mostom u sredini. Kakva radost!
Treći dan: klasična subota
Opet 2 ekipe. Nema druge. – kaže vođa i svi ostali vođe. Agata, Lana, Matteo, Maša i Šipac izrazili su želju da odu u ponor Pepelarica. Ukratko, zabavljaju se odlično (kako ko), dolaze do dubine od oko 220 metara, do kud je jučerašnja ekipa raspremila užad. Neki zapravo jesu ušli, ali su izašli, pa na taj način nisu ni ušli.
Ostali (i ovaj put bez roditelja i bebe) kreću u rekognosciranje od Marjinovice prema spomen obilježju Jadovno. Prvih 2 minute i više nitko nikoga ne čuje.
Prekrasno – pomislim u sebi i nastavim hodati kroz šumu i vrtače.
Jama!! – čujem Ninin glas.
Dolazim do nje: – Piši, Marjanovica1.
Dok sam napisao to u GPS s tim malim joystikom.
Jama!! – Nina. Piši Marjanovica2.
I tako, malo po malo skupljaju se jame. Nakon razrade plana kod spomen ploče, odlazimo s druge strane makadama.
Jama!! – opet ta Nina.
Idem prema njoj: Jama!! – sad Veljac.
Dođem do nje: Upisujem jamu… Jama!! – opet Nina.
Na kraju akcije, imamo 10 objekata. Dino, Ivor, Janton, Veljac odlaze u kamp, dok Nina čeka Ogija i Zvonka koji su išli nešto provjeriti. Upravo se oni u kamp vraćaju posljednji, oči im se cakle:
– Veljo, našli smo nešto kaj vibrira i ja ti to ne mogu opisati kakav je to osjećaj. – objašnjava stakleni Zvonko.
Janton viče da nam se sprema kiša. Idemo, spremaj stvari da se ne namoče preko noći i ujutro bježimo odavde.
Zadnji dan: NEDJELJA
Bježimo! Usput se malo rekognoscira i odlazi do ponora, koji se nakraju nalazi na privatnom vlasništvu. Čorak nedjelja. Ručamo u Tomislavu, pozdravljamo se s sjevernim Dalmatincima i krećemo zaobilaznim putevima za Zagreb.
Rezime:
Pepelarica – postavljena do cca 270 metara
Grgin breg – čisto, cca 2 kubika
Nađeno novih objekata – 12 Idemo ronit!
Piše: Velimir Ivačić