Prvosvibanjska akcija na Srednjem Velebitu

Kao cilj ovogodišnje prvosvibanjske akcije je bilo rekognosciranje na terenu Dokozinca, koji se pokazao izrazito perspektivan s dvanaestak pronađenih objekata u dva dana rekognosciranja.

Prva ekipa od šest članova (Kova, Janton, Miha, Teuta, Lana, Dino) dolazi već u utorak navečer. U Srijedu se dokrpava još ljudi (Fifi, Natalija, Bovor) koji dolaze u kasnim prijepodnevnim satima. Nakon dogovora i podjele ljudi u radne ekipe, jedan tim ostaje pripremati kamp za trenutne i buduće aktivnosti dok se druga ekipa zaputila u rekognosciranje Dokozinca i područja južno od njega. Na početku puta prema Dokozincu, ekipa je bila počašćena laganom kišom i tučom, nakon koje se među stijenama pojavio prvi objekt (neka špiljica). Nakon toga kretanjem koje bi više odgovaralo penjanju nego hodanju nastavilo se dalje po kamenitim obroncima Dokozinca, gdje su bili počašćeni pogledom koji je pucao na ogromnu vrtaču, odokativne dubine ne toliko daleko od stotinjak metara. Uzbuđeni potencijalom pronalaskom mogućeg većeg vertikalnog objekta, članovi ekipe su se dali u sistematično češljanje dobrog dijela pristupačnih dijelova vrtače. Svi potencijalne točke gdje postoji mogućnost postojanja ulaza u neku vertikalu nalaze se ispod zarušenja i is kojih se osjeća izrazito strujanje hladnog zraka. Nakon neuspješne potrage, nastavlja se dalje u smjeru vrha Dokozinca, gdje se putem uz rub vrtače među glonđama ukazuje jedna uska tuba od nekih 20-tak metara i hladnog strujanja zraka. Putem se pronalazi još jedan vertikalni objekt, dosta većih gabarita od prethodnog. Dio ekipe nakon toga nastavlja direkt prema vrhu Dokozinca kako bi pronašli jedan objekt čiji je ulaz primijećen iz daljine na zadnjem rekognosciranju, a druga zaobilaznim putem. Putem se pronalaze dva manja horizontalna objekta, nakon čega se svi sastaju na vrhu Dokozinca. Vračaju se lakšim poznatim putem do kampa s dobrim novostima i puni dojmova taman prije mraka. Za vrijeme rekognosciranja prve ekipe, ostatak ljudi koji su ostali u kampu pripremio je ložište, Tendu i uredio dio „namještaja“. Nedugo nakon, akciji se pridružuje i zadnja ekipa (Roman, Nina i Veljac).

U četvrtak, s podebljanim brojem ljudi, kreiraju se tri ekipe za rekognosciranje. Prva ekipa odlazi na Maljević brijeg i Pogledalo Premužičkom, druga opet prema Dokozincu, ali drugim putem, a treća na Ljuljačku. Prva ekipa , nakon silaska sa Premužičke, jedan horizontalni pukotinski objekt na obroncima Maljević brijega. Nastavljaju dalje po Pogledalu gdje nalaze još jedan horizontalni objekt nešto većih dimenzija od prethodnog. Druga ekipa se vraća na područje oko Dokozinca s ciljem utvrđivanja prethodno uočenog velikog objekta. Malo sjevernijim putem od prethodnog dana stižu na dio terena gdje bi se okvirno trebao nalaziti ulaz. Dio ekipe ostaje pričekati jednog člana ekipe, koji je otišao potražiti potencijalne objekte. Putem nalazi jedan pseudoobjekt i ulaz u veliki vertikalni objekt. Ekipa se okuplja i odlazi dalje u potragu. Nakon više sati uzaludnog traganja po zahtjevnome terenu, naposljetku pronalaze ciljani objekt, samo kako bi utvrdili da je to zapravo tog dana već pronađeni veliki objekt (ostatak ekipe se nije spustio do, na početku pronađenog, ulaza). Obje ekipe se vraćaju u kamp u relativno blisko vrijeme, gdje ih dočekuje treća ekipa koja je pročešljala područje Visibabe. Oni su također pronašli jedan objekt, isto ugodnih dimenzija. U petak ujutro, sa očekivanim pogoršanjem vremena, slijedi pospremanje kampa i mokri i blatni oproštaj s Dokozincem.

Napisao: Ivor Perković