Plitvice Vol.7 – konačno stotka!

Piše: Damir Janton

Subota, 14. studenoga, polazak iz Zagreba u 6 ujutro. Cilj odlaska na Plitvice, točnije Luketino brdo, nastavak je istraživanja u jami na Luketinom brdu (radni naziv). Nakon maglovitog puta svanulo je sunce oko Slunja gdje kratko stajemo na doručak te nastavljamo dalje prema selu Kuselj odakle počinje makadamska cesta koja nas vodi bliže jami. Makadam je dobrim dijelom prolazan za bilo koje vozilo, no padaline i zahvati šumarije na nekoliko su dijelova napravili teško prolazne blatne nanose. Nakon nekoliko ‘plivanja’ auta u blatu i jedan poguranac dolazimo do mjesta gdje ostavljamo auto i šumskim putem brzo dolazimo do ulaza u jamu.

Jamu, LIDAR 29, kako joj je glasilo originalno radno ime prvi puta smo istraživali 14. rujna kada je Ivoru i Velimiru ponestalo užeta na cca 60-ak metara dubine. Tada su ostali visjeti u sredini vertikale koja je nastavljala dalje u dubinu. Tom prilikom je objekt i topografski snimljen do te dubine te je na nacrtu ostavljen perspektivan upitnik. Sami ulaz jame nalazi se van granica NP Plitvička jezera, nešto zapadnije od makadama koji spaja Javornik s Ravnim lugom.

Velimir je i ovaj puta preuzeo ulogu postavljača, za njim krećemo Ivor i ja. Dok Velimir traži prigodna mjesta za sidrišta, mi se igramo s flashevima i pokušavamo napraviti pokoju kvalitetnu fotografiju. S police na otprilike 65 m dubine Velimir ruši veliku i klimavu glonđu koja pada dovoljno dugo da shvatimo da ćemo probiti dubinu od 100 metara. Pokoje dvostruko sidrište i gotovo stalno previs i eto nas na dnu. Puno kapanja vode, dno dvorane u saljevima i zarušenje na najdubljoj točki značile su kraj istraživanja. Ivor se odmah primio izrade nacrta, pala je zajednička fotka na dnu i krenuli smo prema van. Plan je bio izaći prije mraka, plan nije uspio. Vani smo u razmacima, zadnji Ivor, koji je i raspremio izlazi nešto prije 17h. Presvlačenje, nazdravljanje pivom i put prema autu, koji se odužio. Malo igre mraka, plesanja GPS-a i umora napravile su put do auta duljim nego što to stvarno je.

Javljamo svima dobre vijesti i novo ime jame – Migrantica. Naime, prilikom prvog istraživanja stotinjak metara zračne linije od ulaza jame uočili smo veću grupu migranata koja prolazi šumom. Ruta je vrlo uočljiva pa se nekako ime jame samo od sebe nametnulo. Pri povratku smo još stali u Slunj na zasluženu večeru te kroz maglu i psihodelične pjesme u autu oko 23h došli nazad u Zagreb.