Dana 9.11.2013. krenuli smo put Kleka s ciljem nastavka istraživanja u Jami pod heliodromom. Na ideju o cijelom terenu došli smo u razgovoru s Vedranom Vučićem (SD Đula-Medvedica, Ogulin) u jednom od naših mnogobrojnih posjeta Ogulinu. Tom prilikom rekao nam je kako je tijekom zadnje škole, dok je vodio školarce u jamu, na dnu u uskoj pukotini osjetio jako strujanje zraka. Sve u svemu, nama dovoljan motiv da posjetimo jamu.
I tako su krenuli dogovori prvo u SKOL-u, gdje mi se pridružio samo Roman pa smo za ideju rekli Željezničarcima (s ciljem sređivanja prijevoza, inače ih ne bi zvali). Ideja je upalila, nakon kratkog razgovora pridružuju nam se Buraz, Kiki i Kušić i govore nam da imamo kombi na raspolaganju.
I konačno smo krenuli iz Zagreba oko 13h u subotu. Razloga je više, jedan manji problem je bio zbog mamurnog stanja dobrog dijela ekipe (večer prije su mislili da su kraljevi podija na koncertu Breskvica), a drugi puno veći problem bio je kvar akumulatora u kombiju. No uz par setova klema i guranja dokotrljali smo se do podnožja Kleka. Uz puno previše vina i mesa te naravno teške ruksake i transportne brzo smo stigli do doma gdje smo na brzinu nešto pojeli, presvukli se i dogovorili što ćemo i kako u jami. Uz nas petero, u jamu je dakako išao i Vedran te mladi SDĐM-ovac Mislav, koji voli da ga zovu Nataša.
Plan je dakle bio pogledati tu usku pukotinu na dnu te klesanjem ili miniranjem probati proći dalje. Jama je inače duboka 53 metra te je jama sa najvišom kotom ulaza u Karlovačkoj županiji. Nalazi se ispod samog heliodroma preko kojeg prolazi planinarska staza za sami vrh Kleka. Jamu su u nekoliko navrata istraživali članovi SD Karlovca te je i topografski snimili, a nacrt i članak o istraživanju objavljen je u časopisu Subterranea Croatica (br. 11, kolovoz 2009).
Vedran je postavio jamu, svi su se redom uz manja zapinjanja (do dna je na tri mjesta u jami proširivano da bi se lakše moglo proći) i pokoju odvaljenu glonđicu spustili do dna te smo nakon jako kratkog razmišljanja najmanjeg Kikija poslali u pukotini da vidi situaciju. Strujanja zraka nije bilo, no vani je bila približno ista temperatura kao u jami, pa je to OK. Krenuli smo klesati i lupati po Hiltima no bez nekog zapaženog rezultata. Nakon otprilike sat i pol borbe sa uskim prolazom u stijenama, počeli smo sve više razmišljati o vinu i mesu kojeg smo doteglili do doma te smo opet jako brzo došli do zaključka da jama ne ide dalje i da krenemo van. Vjerojatno vođeni tim motivom, izašli smo vjerojatno i brže nego što smo se spustili te prepustili raspremanje ljubaznom domaćinu Vedranu. Izašli smo po mraku pred oluju pa smo ubrzali korak i u zadnji čas prije tuče i grmljavine uletili u dom.
Ispekli smo svo meso, pojeli više od pola, popili sramotno malo vina no održali se do sitnih sati uz šale i smijeh, kvaliteno druženje u svakom slučaju. Nakon što smo se dobro naspavali, probudili smo se po suncu no brzo se navukla naoblaka pa smo i mi brzo spakirali stvari i krenuli nizbrdo prema kombiju. Uz neizostavno guranje našeg vozila došli smo do Ogulina, popili pivo, pozdravili se sa našim prijateljima Ogulincima, pogurnuli kombi još jednom i stigli do Zagreba u pristojno popodnevno doba.
Sudionici terena: Vedran Vučić i Mislav Starčević (SDĐM), Danijel Malenica, Kristijan Hmura i Dalibor Kušić (SOŽ), Roman Leopold i Damir Janton (SKOL).
LITERATURA:
Mihalić, A. , 2009. : Jama ispod heliodroma (Klek), Subterranea Croatica, 11/VII, str. 14-16.
piše: Damir Janton