8.-9.6.2019.
Istraženih objekata: 6
Lager: 1 sigurni, 3 knap veličinom, 1 treba ući da se vidi kaj je
O surovosti terena u Vrbovskom govori to da se Valentina ozlijedila i prije polaska, pa nije ni bila na terenu. Već standardno do sada, lagana vožnja (osjeti se na autoputu nadolazeća sezona 🙁 i prvo u Kamačnik na kavu, štrudle i WC.
Ozbiljni radovi počinju na lokalitetu Bjeljavina (20 m vožnje od kave) iza Vujnovića. Kod auta oblačimo kordure, pakiramo transportku i za 10 min iz drugog pokušaja po sjećanju Marko nalazi izvor špilju. Prvi ulazi Darko i provlači se te jako brzo dolazi do kraja. Vodeni tok je aktivan i ako se legne u njega ne vidi se kraj ‘’objekta’’. Riječ je o čisto horizontalnim slojevima stijena i potočiću koji teče kroz kanal šrini 0.5-2 m, ali visine svega 20-60 cm. DistoX uspijeva izmjeriti 5 m od zadnjeg suženja koje je od ulaza 2,5 m. Nažalost nije objekt…
Vraćamo se do auta, njuškamo uokolo, teren ne obećava. Sjedamo u auto i idemo do Šutarevog laza, do kampa iz Vrbovskog V3.0 (Segmentalni vikend pun subjekata). Ostavljamo auto i sa pretpostavkom da se Smrdljiva jama nalazi na rasjedu u blizini, pratimo taj rasjed. Nakon 10 min rekognosciranja dolazimo do ogromne duguljaste vrtače čiji su dulji paralelni zidovi stijene visoke i do 15 m. Tu se skupljamo jer ovo očito jest rasjed. Darko u dolasku, na vrhu vrtače uočava dimnjak zaklopljen glonđom. Nemamo lampu, ali bacamo kamen i cca 7 sekundi kamen nonstop udara i odzvanja. Nije slobodan pad ali se čuje kako nestaje u daljini. Kad već izvor špilja nije objekt, Vrbovsko se odmah odužilo.
Kako na rasjedu na potezu od 200 m imamo već dva objekta, nastavljamo motivirani dalje. I nakon još 300 m, Lana nalazi jamu, promjera 5 metara sa prekrasnim okomitim glatkim zidovima, ali je dno odmah na cca 5 m dubine. Darko pokušava skakati po dnu nadajući se da je lažno i će produbiti.
Nastavljamo dalje oko naokolo po rasjedima koje baš i ne vidimo u prirodi ali jesu na karti. Ostajemo bez vode pa idemo do ceste pa do kampa. Spavanac i odmor od 40 min i podebljavamo trekove po prvom rasjedu u nadi da će rasjed dati još nešto. Dolazimo do one prve Darkove jame. Njuškamo uokolo i krećemo zrakasto prema cesti s kojom ćemo do kampa. Marko nalazi rupu u pukotini otprlike 1×3 m. Opčaran time da se nalazi na ravnijem terenu i time kako je čista i jasna jama, dere se ‘’JAMETINA’’. Nažalost, kada se ekipa skupila i posvijetlila, dno se činilo još pliće, i valjda 5 m ima, nadajmo se više. Pri osvjetljavanju jamice, Darku ispada iz ruke Lanina rezervna tika, i čeka nas u jami sve do sljedećeg terena.
To je to za subotu koja završava trash partyem u kampu.
Nedjelja, svi umorni. Odluka je idemo lagano, na kavu, pa Zagreb. Da se ne napravi baš ništa, do Vrbovskog smo prošli makadamom prena Nadvučniku na staroj riječkoj cesti, da vidimo kakav je makadam i kakav je teren. Marko je vozio sporo, ostali su gledali i rekognoscirali. Našli smo prvo jednu pukotinu/korito potoka/ponor/traverzu za koju ne znamo je li objekt. Prije istraživanja treba ukloniti pilom drvu koje preko jednog od ulaza (ima dva ulaza na 4 m udaljenosti). Nadalje, Lana kroz gusto raslinje sokom okolovim pronalazi jamicu, opet lijepi zidovi, i plitko dno…
U kamačniku kava. Šetnja uz Dobru. Susret sa zmijom. Točanje nogica u Dobri. Piknik. Polazak kući.
Mamuran i sa mrtvim vremenom za perverzne fore bio je Darko Rubić. Ovo je bio prvi teren školarke Agate Poganj, koja je time prva ovogodišnja školarka na terenu poslije škole. Ovaj vikend su se pronalazile rupe Lane Kekelj, te smo ulazili u njih i pokušavali ih proširiti, a članak je napisao Marko Kovačević.