Travanjski snjegovi Velebita

Piše: Damir Janton

Travanj je obično period kada odlazimo na Velebit s ciljem rekognosciranja i obilaženja novih područja za nadolazeću ljetnu ekspediciju. Veliko brojna ekipa odradila je sjajan posao već u ožujku kada su uz pomoć LiDAR-a pronašli čak 17 novih speleoloških objekata a više o tome pročitajte u članku naše Klare.

Ovaj put u znatno manjem broju, Dino i moja malenkost u petak popodne krećemo pravac Gospića. Kratki obilazak razno raznih dućana za dodatno krcanje auta pred uspon na Velebit te naravno ispijanje pivice u pub-u već su uigrani ritual za Gospić petkom uvečer. Dolazimo do mjesta noćenja u nama već poznatom šumarku te se brzo rušimo u tople vreće.

U subotu se ustajemo dosta rano i brzo pakiramo stvari te krećemo prema ciljanom području a to su istočne padine Dokozinca te Šatorinski doci. Putem uočavamo fleke snijega koje ponegdje dosežu i po metar dva visine na sjevernim padinama. Tu shvaćamo da autom nećemo moći skratiti put pa parkiramo kod Kugine kuće i lagano s noge na nogu planinarskim putem prema Šatorini. U jednom dijelu skrećemo s puta na strmu padinu te pronalazimo prvu špilju. Nakon kratke pauze krećemo prema jami na istočnom sedlu Dokozinca. To je jama za kojom tragamo još od 2019. godine kada smo došli do informacije o istoj no vrlo neprohodni dijelovi Dokozinca te pronalaženje drugih objekata ostavilo je po strani ovu grabu. Nakon pola sata hopsanja po snijegu i kamenim blokovima dolazimo do ulaza u jamu te razočarani shvaćamo da je to zapravo špilja s vrlo strmim ulazom. No dobro, barem je dugogodišnji misterij uz pomoć LiDARA konačno riješen.

Ostatak dana provodimo pržeći se na suncu pred Kuginom kućom te obilaskom još jedne LiDARke u Zelenim dragama. Putem nailazimo na velike tragove medvjeda u snijegu te ih pratimo gotovo do ulaza u jamu. Bingo! Još jedna na lageru. Odustajemo od daljnjeg hodanja prema Štropu te odlazimo u Karlobag na dašak mora te zasluženi desert. Gušt je u svega par sati razmaka hodati snijegom i tražiti grabe a zatim se sunčati na rivi uz tiramisu i cheesecake. Predvečer se vraćamo u naš šumarak, promatramo zvijezde i komentiramo veliki broj satelita na nebu.

Nedjelju prijepodne iskoristili smo za crtanje špilje ponad Jadovna, stoji nam na lageru već koju godinu a zadnjih godina nam nije uz put s obzirom da su sektori koje trenutno aktivno istražujemo na priličnoj udaljenosti. Klasična špajza/brlog od 7m brzo je nacrtana tako da smo nedjeljno sunce iskoristili za preslagivanje hrpetine nabacanih stvari u autu i uređivanje za ručak u Gospiću. Nakon ručka u Tomislavu zadovoljni ispunjenim vikendom pičimo prema Zagrebu raspravljajući o sustavima naplata cestarina. Do slijedećeg puta, hvala na čitanju i sretno!