Vikend 30.09 -1.10. obilježen je uspješnom mini-ekspedicijom u ponor Pepelaricu. Iz Zagreba smo krenuli u ranim jutarnjim satima. Putem smo stali u dobro poznatom Tomislavu u Gospiću na kratku kavu.
Oko 12 h došli smo do kampa (pozdrav DEDI) gdje smo objedovali i podijelili dnevne zadatke.
Jedna ekipa krenula je prva raspremati jamu, međutim jednom se članu u međuvremenu pokvarila rasvjeta (osoba bi ostala anonimna – ime poznato redakciji). Kako bi mogao izaći van, otići do kampa zapaliti vatru i spremiti večeru za ostatak ekipe, morao je čekati u mraku drugu ekipu, koja je ušla nakon postavljanja drugog ulaza.
Umorni od raspremanja i gubljenja po mračnoj šumi svi smo se okupili u kampu u kasnim večernjim satima (tj. u jutarnjim satima) gdje smo večerali i legli u svoje šatore.
U sljedeće hladno i sunčano jutro doručkovali smo te je prema dogovoru jedna ekipa ostala u kampu spremati i prebrojavati opremu dok je druga otišla natrag do jame. Pepelarica je označena pločicom, a usput se postavio i treći ulaz koji se istražio i nacrtao čime je završen cilj ekspedicije iz srpnja.
Zadovoljni poslom kojeg smo obavili, mi školarci predvođeni Velimirom Ivačićem a.k.a Veljac, krenuli smo natrag prema Zagrebu, no teren ne bi bio SKOL-ovski kada se ne bi događale nezgode. Puknula je sajla spojke zbog čega smo se vozili ”jurećih” 30 km/h. Pri toj ”opasnoj” brzini iskakivalo se iz auta kako bi se obavila nužda pa se trčeći uskakivalo natrag u auto. Uspjeli smo doći do sela Trnovca kraj Jadovnog, gdje smo uz priču s lokalnim stanovništvom (i kućnih ljubimaca) dočekali HAK.
Uz novi raspored vožnje pozdravili smo se te smo napokon došli u Zagreb u kasnovečernjim satima.
Zaključak:
Bez obzira na kvar rasvjete u mračnoj i tamnoj jami, gubljenje po šumi, hladnoći i kvaru auta, uz timski rad i improviziranje stvorili smo priče i pokazali da zajedno kao klub možemo sve.
Pozdrav od ekipe iz SKOL-a 😀 (s lijeva prema desno): Marko Kovačević, Karlo Lisica, Velimir Ivačić, Filip Šarc, Julija Capjak, Ana Kamenski
Piše: Karlo Lisica