Autorica: Dora Šercar
Neke tradicije život znače,
pa tako oko Božića,
svakog Skolovca,
uhvati želja i potreba,
da dubinu zamijeni planinskim metrima.
Ova godina dočeka svoj red,
kad se opet odlučilo kročiti na led,
i to ni više ni manje u Sloveniji
nam dragoj, na 1630 metara smještenoj,
Blejskoj koči pravoj.
Od 6. do 8. siječnja,
koča je postala tijesna,
kad se u nju smjeste,
33 skolovske glave,
žedne avanture prave.
U petak smo pristigli više- manje svi,
još naspavani i svježi,
i tek što smo okusili pivsku pjenu,
u ponoćnom trenu,
u koči je nastao mir,
u snovima smo iščekivali sutrašnji hir.
Podijeljeni u dvije skupine,
naoštrili smo cepine i dereze,
srknuli kavu i popili vode,
svjesni kamo nas jutarnji putevi vode.
Manja skupina,
kažu vrlo hrabra,
odlučila je prisvojiti Viševnik tog dana,
a krenula je u cik zore,
zašla je u to maglovito brdsko more.
Veća naša skupina,
imala je za cilj Debelu peč,
koju krasi 2014 metara,
koje je navedena skupina,
uspješno premetnula.
Svi čitavi i zdravi,
s blagim propuhom u glavi,
spustili smo se istog dana,
u ljubljenu nam koču,
okrijepili smo grla,
u jotinom toću.
Mrak je pao,
i svi na broju,
krenuli smo u noć,
znajuć´da je pred nama ostvariv zadatak,
još jedan,
kao borovnička,
dernek sladak.
Nedjelja je Nekima teže pala,
ali ova naša skupina je znala,
da je iza njih još jedan,uspon zimski,
bez obzira koliko su puti bili skliski.
Dotakli smo još dva vrhunca,
proveli tri dana ispunjena trenutka,
kući se vratili puni sreće,
jer smo ispentrali zimski uspon 2023.