Na poziv SO Sniježnice iz Dubrovnika, četiri su se člana SK Ozren Lukić zaputila na jug s ciljem obučavanja njihovih članova. Krenuli smo 14. listopada u jutarnje sate iz Zagreba. Gotovo cijelim putem prati nas loše vrijeme, tek smo kod Skradina uhvatili koju zraku sunca. Dug i pomalo monoton put razbili smo stajanjem u Neumu gdje smo obavili ručak i nabavku potrepština u vidu hrane i pića. Oko 18h sastali smo se sa domaćinima, smjestili se u apartmane te otišli u grad na piće i dogovor o programu narednih dana.
Prvi su dan na redu bile osnove topografskog snimanja koje smo htjeli odraditi u nekoj obližnjoj špilji, no zbog vremenskih uvjeta taj smo dio morali odraditi u skloništu u Mokošici, prostorijama HPD Sniježnica. Kako su sudionici seminara radili do popodnevnih sati imali smo dobar dio slobodnog vremena na raspolaganju, no prvi nam je dan zbog jakog pljuska bila omogućena samo vožnja autom do Trebinja i nazad.
U sklopu tečaja, održano je kratko predavanje o osnovama crtanja speleo objekata, a nakon predavanja i upoznavanja sa spravicama za crtanje svi su polaznici odradili i vježbu crtanja, za koju su nam poslužile prostorije atomskog skloništa. Nakon tečaja večerali smo i družili se zajedno u gradu.
Drugi dan tečaja, treći dan boravka na jugu, opet kiša. Svi planovi za izlete su nam propali, a vremena do popodne imali smo na pretek. Otišli smo do Cavtata, malo razgledali grad i sjeli na piće. U povratku na ručak u Dubrovnik popeli smo se i na Srđ (autom J ) te uživali u pogledu na grad i rijetkim trenucima bez pljuska. Nakon ručka otišli smo prema tunelu Sustjepan, gdje već postoji poligon za vježbanje DED tehnika. Na redu je bila demonstracija postavljanja speleoloških objekata. Osim toga, polaznicima je i postavljen poligon za vježbanje nekih težih tehničkih segmenata na koje se može naići u jamama ili špiljama.
Nakon odrađene vježbe, opet smo svi zajedno otišli na zasluženu večeru, ovaj put u prostore HGSS stanice Dubrovnik na Medarevu.
Treći dan tečaja, sunce je konačno zasjalo. Logično, taj smo dan odlučili provesti u špilji. Kolege iz SOS-a odveli su nas u Špilju za Gromačkom vlakom. Do špilje vodi dobro utabani i markirani put od mjesta Gromače, nedaleko Dubrovnika. Isplati se svaki korak u tih 90 minuta prilaza špilji. Prava ljepotica i biser speleoloških objekata juga Hrvatske. Cilj je bio prošetati što većim dijelom špilje i ‘guštati’. Upravo smo to i napravili. Veliki prostori, saljevi, kaskade, mnoštvo siga, jezero, etaže…sve to daje čar ovoj ljepotici i s razlogom slovi za jednu od špilja koje svaki špiljar treba imati prekriženu na svom popisu.
Nakon što smo se nauživali u ljepotama špilje, izašli smo na sunce i uživali i na putu do autiju. Sjeli smo i na pivo u Orašcu te dogovorili zajedničku večeru i izlazak za našu posljednju večer na jugu. Nakon klope te posjeta nekolicini dubrovačkih ‘birtija’ došao je i kraj našeg dana pred polazak kući. Legli smo u kasne sate, a čekao nas je još dug povratak prema Zagrebu.
Nedjelja, 18. listopada, ustali smo uz smetnje u glavama i želucu. Nakon što smo se spremili, otišli smo na kavu kod Željke, pozdravili se te dali petama vjetra. Za kraj, veliko veliko hvala domaćinima na sjajnom prijemu i načinu na koji su nas udomaćili. Hvala im i na strpljenju u trenucima našeg ludila, no ipak smo mi SKOL-ovci. Nadamo se da je ovo početak jedne sjajne suradnje dva zemljopisno daleka kluba, no želje i motivi za istraživanjem špilja već će nam negdje spojiti puteve.
Sudionici tečaja:
Zoran Čabrilo, Vlaho Koprivica, Karmela Kortizija, Jovanka Cvetinović, Karlo Grbin (SO Sniježnica), Željka Janjanin (SD Đula-Medvedica), Marko Ljubešić, Damir Janton, Roman Leopold i Filip Presečki (SK Ozren Lukić).
piše: Damir Janton