Petak i subotu, 10.-11.03. odlučili smo provesti u najdražim nam Julijskim Alpama te popesti Pripravnišku grapu u Grebencu, istočnoj stijeni Male Mojstrovke, koja po zimi postaje popularno igralište za alpiniste i visokogorce. Snijeg je bio dosta upitan prethodnih dana, no petak dan i noć je puhao jak vjetar te je nada bila da je dovoljno stisnulo i da će uvjeti za penjanje biti solidni.
Plan je bio pokret u petak u 20:00 iz Zagreba, spavanje u Erjavčevoj koči te rano dizanje i kretanje na uspon, radi upitne stabilnosti snijega. Naravno, kako to uvijek biva, pokret nije u zakazano vrijeme, Roman ludi dok nas čeka u Samoboru uz derbi talijanske lige, a mi kupujemo banane, bez kojih se ne smije nigdje.
Na Erjavčevu koču stižemo oko ponoći te nas tamo iznenađuje količina parkiranih automobila. Ulaskom u dom saznajemo da je taj vikend vježba potrage i spašavanja iz lavina GRS-a. Uz prvo Laško tog vikenda konstatiramo da nije loše imat 50 GRS-ovaca spremnih za spašavanje iz lavine na brdu na kojem penješ. Banana za kraj večeri i odlazimo na počinak.
U 5:00 se budimo, izvlačimo iz toplih vreća i spremamo za uspon. Prilikom spremanja ispitujemo situaciju sa snijegom kod jednog od instruktora GRS-a, koji pijucka kavu na šanku. Po njegovim riječima, stanje snijega je katastrofalno – mekan snijeg u koji propadaš do bokova te vrlo upitno penjanje grape. Navodno se nekoliko ekipa okrenulo dan prije i odustalo od uspona. To nam se nimalo ne sviđa, pa odlučujemo sjest i dogovorit daljnji plan. Odluka pada da unatoč informacijama o lošim uvjetima idemo gore i probat ćemo ispenjat grapu. Dobri i pošteni ljudi kakvi jesmo, odlučujemo malo pričekati uz kavu i dopustiti nekoj drugoj ekipi da bude prva koja će ispenjati Pripravnišku taj dan. Odlazimo na Vršič te tamo uz gomilu automobila GRS-a zatičemo i nekoliko ekipa koje se spremaju u razne grape iznad Vršiča. Nismo jedini koji idu gore, prvi dobri znaci tog dana.
Navlačimo stvari na sebe i krećemo prema Grebencu. Protivno riječima GRS-ovca snijeg se pokazuje stabilnim te na nekim dijelovima drži čovjekovu težinu, dok na nekima propadaš do visine gojzerice, što je vrlo prihvatljivo. Na putu prema Pripravniškoj susrećemo jednu ekipu, koju ispitujemo za stanje te saznajemo da je grapa dobro zalivena i da snijeg drži. Nakon jutarnjeg sablažnjavanja na informacije koje smo dobili, same dobre vijesti te s entuzijazmom ulazimo u grapu i penjemo je bez većih teškoća. Grapa je dobro zalivena, bez skokova i snijeg drži. Dan savršen, gotovo bez oblačka. Uvjeti idealni. Izlazimo na greben jedan po jedan te uz pokoju fotku odlazimo prema vrhu Male Mojstrovke. Tamo kraća pauza uz novu foto sesiju i gunđanje jer puše vjetar. Laganim korakom krećemo prema dole Južnom poti uz uživanje u prizorima. Na Vršiču nas je dočekao kaos, bezbroj auti, pasa i ljudi. Jedva smo se iskobeljali van te jurimo na zasluženu Laško u Koču na Gozdu. Prežderavanje jotom, borovničekom i put pod noge, prvo do Ljubljane, pa za Zagreb.
Unatoč horor informacijama koje smo krmeljavih očiju dobili na šanku Erjavčeve koče, dan se ispostavio fantastičan, a penjanje ugodno. Mission complete. Ponovilo se.
Ekipa : Dino Dadić, Roman Leopold, Ivan Perović, Mateo Petrović
piše : Mateo Petrović