Plitvice – season no.2 – epizoda Livadarenje

Piše: Damir Janton

Okupljanje u četvrtak u klubu počelo je nenadanim dogovorom za speleo teren na Plitvicama. S obzirom da nam je dodijeljeno novo područje za istraživanje u sklopu projekta, lako smo se nabrijali za istraživanje nama novog područja. Naglašeno je od strane NP-a da se u ovoj fazi projekta rade speleološki manje perspektivna područja (barem prema LIDAR-u). Jedan auto je gotovo već pun, a tijekom i nakon sastanka složila se još jedna ekipa koja nam se treba pridružiti u subotu.

Petak ujutro te kasnije tijekom dana dolaze nam poruke o otkazivanju terena od strane neimenovanih članica i članova kluba. Ivor i ja nakon kraćeg telefonskog razgovora ipak odlučujemo da idemo, nabrijanost od sastanka nas još drži. Plan je što prije pobjeći iz sparnog Zagreba i zaputiti se prema Slunju te nam to i uspijeva. Izbjegli smo gužvu na izlazu iz grada te nakon kraćeg zaustavljanja u Karlovcu dolazimo u Slunj nešto prije 18 sati. Odmah pičimo prema Korani gdje se bacamo u rijeku i uživamo u masaži slapićima. Sad smo već i gladni pa idemo u Slunj na večeru, kratku šetnju uz Slunjčicu te pivo u centar, ipak je petak. Vraćamo se prema Korani na spavanac, vedro nebo, šuma i kanjon puni krijesnica – prava romantika. Uz pivo i ritmove Valentina Boškovića tonemo u san. Važna napomena, u večernjim razgovorima se šalimo kako smo uživali u svakom trenutku dana i kako će nam sutrašnji dan zbog toga biti potpuna suprotnost – i tako i bi.

Ustajemo relativno rano, kratka kava u Slunju i vozimo se prema Rudanovcu, tamo otprilike počinje naš novi sektor. Stajemo na ugibalištu na kratki doručak s nogu te zadnji pogled na kartu i razradu plana – kuda krenuti. Idemo baciti oko na oznaku za jamu na TK25000, blizu je cesti. Nakon pola sata borbe sa paprati i gustom crnogoričnom šumom po dosta jakom suncu zaključujemo da jame nema. Sjedamo u auto i idemo prema ponornoj zoni na Brezovcu. Lijepe livade, tu i tamo koja vrtača, ponešto sitastih ponora no ravno 0 speleoloških objekata. Ajmo dalje, idemo prema Vrhovinskom i Turjanskom polju, tamo isto ima ponora. Google nas krivo dovodi u dvorište starijeg bračnog para koji kao da je jedva dočekao goste. Ivor u razgovoru sa gospodinom imena Đorđe (šumar u mirovini i strasni makrobiotičar) doznaje za ponor na rubu Vrhovinskog polja. Sjedamo nazad u auto te put livada. Slušamo opis starosjedioca te zbilja nalazimo na prvi speleološki objekt ovoga vikenda. Ulaz u ponor je manjih dimenzija, ima nešto smeća na ulazu, kamen pada dovoljno da ga proglasimo objektom. Uzimamo koordinate i vraćamo se prema autu – sada već po prilično jakom suncu. Vozimo se kroz Turjansko polje, provjeravamo moguće ponore uz cestu – ništa od toga, dolazimo podno Braksovca, brda gdje je LIDAR našao dva objekta niske vjerojatnosti – idemo provjerit. Sunce sada već stvarno jako prži pa se veselimo šumarku na sredini brda, tamo negdje bi trebala biti i jama.

Nakon 40-ak minuta sunčanja, probijanja kroz trnje te skakutanje po stijenama nailazimo na objekt, špilja oko 10 metara duljine, nismo presretni no objekt je i odlučujemo se odmah nacrtati ga jer pomisao da se tu netko vraća je nedopustiva. Ivor brzinski odrađuje crtanje, za to vrijeme sam zabio pločicu i pofotkao što se pofotkati dalo i pada najteža odluka vikenda – idemo prema drugoj jami. Red trnja, red stijena, red gustih crnogoričnih grana i eto nas opet na livadi, na stvarno jakom suncu. Dolazimo do koordinata, vrtača je tamo, eto i stijena, aliii – nije jama. E sad nam je stvarno dosta, sjedamo u hlad pod jedino drvo, otvaramo pivo i gledamo kojim putem nazad. Probijanje kroz šikaru ne dolazi u obzir nego nailazimo na put i cestu koja nas okolnim ali lakšim putem vraća nazad do auta. Uz još malo sunčanja konačno smo došli do auta, skinuli ruksake i krenuli prema Otočcu. Tamo radimo kraću pauzu za klopu i cedevitu te preplanuli krećemo prema Zagrebu gdje stižemo još za dana. Prve asocijacije na Plitvice su slapovi, jezera, guste šume i prašume…pogledom na našu kožu očito smo fulali park.