Planinarenje – Vražji prolaz i Sv.Gera

Razočarani otkazivanjem stručnog seminara i tečaja o topografskom snimanju u Vodicama na Ćićariji odlučili smo pod svaku cijenu otići negdje na teren.Budući da nitko nije imao auto kao i obično morali smo teren prilagoditi tako da budemo što bliže vlakom.Jame su ovaj put pale u drugi plan pa smo se odlučili za planinarski izlet na Vražji prolaz i Zeleni Vir.Krenuli smo u subotu 25.2. u pol 7 ujutro i u Skradu bili oko pola 10.Nakon doručka u aromatiziranoj željezničkoj postaji krenuli smo put Zelenog Vira.Prekrasan sunčan dan nije tako prekrasan kad se nađete u kanjonu u kojem se otapaju zaleđeni slapovi pa smo putem imali dosta sreće da nas majčica priroda ne pomete putem i ubrza nam put do dolje.

foto: Vedran Sudar
foto: Vedran Sudar
foto: Vedran Sudar
foto: Vedran Sudar

Tako smo došli do Zelenog Vira i velikog 70 metarskog zaleđenog slapa, malo se divili i slikali i krenuli put Vražjeg prolaza.Budući da je bilo još dosta snijega bili smo jedini posjetitelji taj dan pa smo prolazili kroz dubok snijeg na nekim mjestima gdje bi trebala biti sajla.No sretno i spretno smo prošli i te male zapreke i došli do špilje Muževe hiže.Uspjeli smo obići špilju uz sramotno slabu rasvjetu te nakon toga krenuli put Skrada.Nakon malo gubljenja po šumi došli smo do pruge te ubrzo i do centra Skrada.Bilo je tek pola 2 popodne pa smo htjeli i otići na Skradski vrh, ali taj plan je ubrzo propao jer smo opijeni Suncem naišli na dučančić sa terasom pa smo odlučili isprobati više vrsta pivi i tako si skratiti vrijeme do povratnog vlaka koji je išao u pola 7.Kasnije smo još malo protegli noge i obišli izvor rijeke Dobre u blizini centra grada te se lagano zaputili na vlak za Zagreb.Nešto prije 10 navečer bili smo svi doma.Junaci ovog izleta bili su Vedran Sudar, Danijel Stanić, Nikola Pletikosić i Damir Janton.

Ekipica sa Zelenog Vira foto: Vedran Sudar
Ekipica sa Zelenog Vira (foto: Vedran Sudar)

Već idući vikend, planinarska sekcija SKOL-a odlučila se za još jedan izlet.Ovaj put na meti je bila Sv.Gera (Trdinov vrh, St.Geraberg…), za one koji neznaju najviši vrh Žumberačkog gorja (1178m).Tako smo u subotu 3.3. krenuli sa čak dva auta u dvije ekipe.Jedna iz Samobora (Roman Leopold, Tea Peršić, Danijel Stanić, Dora Kodrić), a druga iz Zagreba ( Matej Radanović, Nikola Pletikosić, Mateo Petrović, Damir Janton). Našli smo se oko 8 ujutro u centru Jaske, otišli u šoping te kroz Krašić put Sošica.Tamo smo ostavili aute te krenuli prema planinarskom domu Vodice te nakon pola sata hoda i došli do njega.

(foto:Nikola Pletikosić)
(foto:Nikola Pletikosić)

Plan je dalje bio preko Boljare na Sv.Geru, ali fulali smo put pa smo se od jednom našli na Pliješu (vrhu iznda doma).Tamo je putokaz pokazao da do Gere treba još dva i pol sata ali smo očito fulali put još koji put jer smo na Gerabergu bili tek za 4 sata J.Nakon dosta napora i gubljenja konačno smo bili na Trdinovom vrhu i tamo smo pojeli i popili skoro sve što smo imali i malo bolje pogledali kartu i odlučili kojim putem nazad.Ovaj put smo pogodili put za nazad (tim smo putem htjeli gore), te nešto poslje 4 popodne bili opet u Sošicama.Odlučili smo se vratiti Žumberačkom cestom pa smo tako usput posjetili i slap Sopot u Sopotama.Nakon sat i pol vožnje po zavojima došli smo u Samobor, popili pivce ili dva, odigrali pikado te sjeli u ‘Četvorku’ i vratili se oko 11 navečer u Zagreb.Na Geru opet nećemo tako skoro.

Oduševljenje na vrhu  (foto:Danijel Stanić)
Oduševljenje na vrhu (foto:Danijel Stanić)

piše: Damir Janton