Piše: Karla Štiberc
SKOL-ovci su jedva dočekali začetak proljeća kako bi nastavili s istraživanjem područja srednjeg Velebita i pripremama za ovogodišnju ekspediciju. Ekipa s 2 auta planirala je u petak 07.03. poslijepodne krenuti put jurskih vapnenaca srednjeg Velebita, s nešto preciznijim planom rekognosciranja, s obzirom na to da se sada služimo i podacima s LiDAR snimki terena.
Veselu ekipu u jednom autu čine Dorotea, Igi, Piero i Karla, a u drugome Paula, Roman i pas Lika. Planirali polazak u petak samo malo kasni zbog potrage za Kranjskim kobasicama kojima nas je Igi htio počastiti za Dan žena!
Poučeni tradicijom “tak smo uvijek išli”, odlučujemo se za dolazak do Kugine kuće iz Bakovca, s ličke strane. Po putu nas Igi upoznaje s čarima svog rodnog kraja u čemu uživamo sve do dolaska u šumu gdje vožnju počinju otežavati ostatci šumarskih radova na cesti. Hrabro prolazimo prvi izazov i odmah dolazi idući – led. Vrlo optimistično putujemo zaleđenom cestom koja se postepeno pretvara u snježnu cestu te moral lagano opada. Što sada? Pokušati dalje, nastaviti pješice, vratiti se istom zaleđenom cestom ili sjesti i plakati? Nakon kraćih kontemplacija odlučujemo se još malo potruditi, vratiti se istim putem i pokušati se popeti do kuće s primorske strane od Dabarskih kukova što se pokazalo kao izvrsna ideja! Na putu do kuće ponovno nailazimo na ostatke šumarskih radova koji, očekivano, prelaze u zaleđenu cestu. Na oko 1 km od kuće ostavljamo auto i oko 1 sat iza ponoći pješice stižemo u Kuginu kuću. U ovom spletu okolnosti ostali smo bez Paule, Romana i Like koji pametno zbog Likine ozljede noge odlučuju preskočiti ovaj izlet. U Kuginoj kući dočekala su nas spremna drva pa se brzo ugrijavamo i spremamo na spavanje! Čeka nas uzbudljiv vikend.
U subotu ujutro (čitaj 13 h) dolazimo do Bijelih stijena gdje smo planirali rekognosciranje i obilazak potencijalnih objekata s LiDAR-a. S obzirom na zahtjevnost terena krećemo se oko 0,8 km/h i zahvaljujemo duguljastim gmazovima što su nas poštedjeli svoje prisutnosti. Obilazimo područje Bijelih stijena i Zelenkovih kosica gdje potvrđujemo 5 LiDAR objekata te Dorotea i Igi pronalaze još jedan. Highlight dana je pukotina u koju kamen slobodno pada oko 5 sekundi, udara u sipar, i prema zvuku, završava u vodi. Veselite li se sada?
Oko 17 sati krećemo prema kući, biramo najteži put i uz brzinu od oko 0,2 km/h točno prije mraka dolazimo u Kuginu kuću! Dorotea je pripremila hladno predjelo, Karla toplo predjelo, a nakon 40 minuta stižu i Kranjske kobasice – glavno jelo! Iako nitko nije pripremio desert, slatkim razgovorima završavamo dan.
U nedjelju ujutro (10:30) čistimo sobu i zahvaljujemo Kuginoj kući što nas je lijepo ugrijala i ugostila, a ovim putem i PD Željezničar-u, Gospić koji nam ju je ustupio na korištenje.
Nedjeljno rekognosciranje bilo je ležernije, ali ne manje efikasno! Provjeravamo LiDAR objekte na području Tvrde dulibe i pronalazimo još poveći broj novih. Piero trči kao pantera, odvaja se i pronalazi hrpu objekata! Bravo Piero! Karla prati tragove divljači i pronalazi objekt ispod kamena u koji skoro upada. Dorotea i Igi potvrđuju LiDAR objekt za koji kažu da kamen pada 4-5 sekundi. Još se kratko zadržavamo u Tvrdoj dulibi gdje ćemo se zasigurno i vratiti, te poslijepodne krećemo put Gospića – Igijevog rodnog kraja.
Piero ostaje duboko razočaran jer kod Makija nije bilo mjesta za ručati, ali ćevapi u Tomislavu mu brzo popravljaju dan. Nakon ručka krećemo put Zagreba gdje stižemo oko 19 sati.
Na prvom rekognosciranju Velebita uz pomoć LiDAR podataka sudjelovala su 4 člana koji su u 2 dana ukupno prehodali više od 25 km. Ukupno je potvrđeno 12 LiDAR objekata te je pronađeno još 7 novih što nam daje 19 novih objekata koji čekaju istraživanje za vrijeme ljetne ekspedicije!