Bogatstvo srednjeg Velebita

Piše: Damir Janton

Dok traje digitalizacija nacrta s ekspedicije završene prije mjesec dana, poduzeti su prvi koraci ka prikupljanju informacija i organizaciji ekspedicije za sljedeću godinu. Analizom dosadašnjih podataka o istraženim objektima u proteklih 12 godina sustavnog speleološkog istraživanja šireg područja srednjeg Velebita, a skupio se priličan broj podataka, sektor gdje ćemo usmjeriti daljnja istraživanja vraća nas u 2020. godinu.

Tada smo istraživali najsjevernije dijelove srednjeg Velebita, dio objekata spada i pod NP Sjeverni Velebit te nam je i sama lokacija kampa bila smještena unutar granica Nacionalnog parka. U toj korona godini nije nas mazilo ni vrijeme tako da smo u poprilično kišnoj ekspediciji istražili 16 objekata (klikni za izvještaj) na području koje se proteže od planinske ceste Alan-Mrkvište pa u smjeru juga prema Štirovači i Dokozina planu. Već tada nam je bilo jasno da to područje krije puno više objekata nego što smo ih tijekom te ekspedicije locirali no loše vrijeme i na dijelovima prilično nepristupačan teren sveli su ekspediciju na već spomenutu brojku.

Šest godina kasnije, pojačani LiDAR podacima te i dalje velikom željom za upoznavanjem tog dijela Velebita, u petak 11.rujna, krećemo prema Velebitu i našem novom/starom sektoru. Nešto iza 21h dolazimo do Pusove drage po prilično maglovitom i vlažnom vremenu te se brzo zavlačimo u vreće za spavanje s obzirom da je temperatura pala na 7 celzijevaca. Ujutro buđenje i brzi pokret prema Dokozina planu te dalje cestom prema Dulibici pa do kud dođemo, cilj je provjeriti stanje makadama. Na naše iznenađenje makadam je u odličnom stanju te dolazimo gotovo do kraja ceste koja je označena na karti, na kotu 1461. Od tamo krećemo u šetnju da provjerimo daljnju kvalitetu sada već obraslog šumskog puta neznajući da ćemo se do auta vratiti tek 4 i pol sata kasnije. Teren nas je jednostavno povukao.

Prvo provjeravamo LiDARKE u Švakalovom dolcu, jame zadovoljavajućih gabarita no sa dosta zahtjevnim pristupom. Nakon toga okrećemo smjer prema vrhu Orbazovac. Markantni vrh koji dominira nad cijelim područjem i pruža dobar vidik na naš sektor. Odavde dobro vidimo kojim putem najlakše, lako možda nije i prikladna riječ, prići Kraljevcu te Malom i Velikom Ileksinovcu, predmetima naših budućih istraživanja. Malo podno vrha provjeravamo još jednu LiDARKu i potvrđujemo da je jama. Spustom nazad prema autu provjeravamo još jednu i ta je bome kapitalac. Veliki ulaz u slojevima te kamen koji pada i pada. Dosta, vrijeme je da se vratimo do auta te nešto i pojedemo s obzirom da nismo konzumirali ništa gotovo 18h u komadu, očito smo bili gladniji terena.

Nakon kraće pauze za ručak i odmor odlazimo nazad do jame pod vrhom Orbazovac te ju brzinski istražujemo i crtamo. Cijeli dan puše bura koja jača prema večeri te se još za dnevnog svijetla zavlačimo u vreće te tonemo u san uz zvukove jelena koji je rujao gotovo cijelo popodne. Iduće jutro zaputili smo se u smjeru Kraljevca te provjerili prohodnost starog pastirskog puta koji je spoj na Premužićevu stazu. Nakon uspješne misije spuštamo se nazad na Dokozina plan, tamo pronalazimo sve faktore za novo mjesto kampa te taman kad smo htjeli krenuti nazad prema pl.kući Alan dolazi vesela ekipa Rabljana s ciljem uspona na Šatorinu. Nažalost, putem su probušili gumu te smo im ostali pomoć a cijela situacija pretvorila se u višesatno druženje, vožnju nazad do Alana te pumpanje gume svakih 5 do 10 minuta vožnje dok nismo stigli nazad do asfalta. U znak zahvale veselo društvo počastilo nas je ručkom te smo nakon toga krenuli prema Zagrebu uz kraće zaustavljanje u Senju te opskrbu novim Parkside artiklima u LIDL-u koje je, eto, ovu nedjelju imao otvorena vrata za kupce.

Da zaključimo, jedan novo istraženi objekt, nađeno novo mjesto za kamp te konačno i bolje upoznavanje područja koje smo načeli prije šest godina a sada zahvaljujući LiDARu nastavljamo. Sjeverni srednji Velebit, here we come!