Prvomajski jubilej na Velebitu

✧ lat. iubilaeum ≃ hebr. yōbhēl: ovnov rog, truba kojom su se najavljivali svečani trenuci

U četvrtak je 30.04. dva auta SKOL-ovaca krenulo na akciju špiljarenja na Srednjem Velebitu. Auto Sjever (Cimi, Janton, Juraj i ja) kreće nešto ranije, no zbog herojskog sprječavanja zastoja zastojem kod Brinja do hostela u Baškim Oštarijama stiže u isto vrijeme kao i auto Jug (Karla, Tuna, Antonela i Bruno). Rally vožnjom stižemo do planinarske kuće sv. Josip gdje nas je dočekao poprilično jak vjetar no to nas ne sprječava da uz vatru ostanemo dugo u noć.

Ujutro nas budi jednako jak vjetar no nismo nezadovoljni jer nas je kroz noć grijala ideja pod kodnim imenom termofor. Odrađujemo kavicu i kalibraciju te oko 13 sati krećemo u akciju.

Jutarnja kalibracija
foto: Piero Anić

Dvije ekipe kreću vlákom južno i napadaju lidarke. Prvu ekipu čine Karla, Juraj i Bruno koji kod svoje prve lidarke nalaze još jednu manju jamicu. Nakon odrađenog posla zalijeću se i do druge lidarke no zbog kasnog sata nju samo potvrđuju kao objekt s dva ulaza i vraćaju se na rendez-vous čekajući drugu ekipu: Antonelu i mene. Mi smo potvrdili i odradili jednu lidarku – zanimljiv objekt s nekoliko crvuljaka i penjeva, a onda na brzinu i drugu u obliku manjeg brloga. 4 objekta – za jedan dan jako dobro! Treću su ekipu dana činili 3 random lika u šumi: Cimi, Janton i Tuna, koji su obilazili obližnju šumu u potrazi za potencijalnim lidarkama. Neke su ćorak, al neke i nisu, oni se vraćaju koji sat prije nas s 3 potvrđena i 4 demantirana objekta, te sa zaboravljenim fotkama od ekspedicije pred dvema letoma. S obzirom da su dvije ekipe još u akciji kreću s kuhanjem žitarica i spremaju štapove za kobasice. Uz još malo druženja zatvaramo Prvi Maj.

Sutradan se budimo na osunčano jutro bez puno vjetra što nam svima popravlja raspoloženje i pomalo se nabrijavamo riješiti objekte koje su pronašla 3 random lika u šumi. Nakon brzog doručka oko 13 krećemo u napad. Auto sjever kreće prema jamici koja potencijalno ide dalje, parkiramo na okretaljku kod kote i odlazimo do jamice. Jama nažalost ne ide dalje, ali valja napomenuti da je od kretanja s kampa do raspremljene i nacrtane jame, uz ispunjen zapisnik prošlo 50 minuta.

Auto Jug napada naoko manju špiljicu no nakon spuštanja nalaze špiljski kanal prepun ukrasa! Dok se dovršavao iznenadni špiljski kanal mi smo krenuli s opremanjem trećeg objekta što je po opisu jama od 30-ak metara gdje kamen tupo udre o dno. No spuštanjem do tog “dna” dolazim do manjeg otvora sa strane i gle čuda, jama ide dalje. Nakon možda 15-ak metara vertikala završava s jezercem, no preko jezerca se vidi meandar koji izgleda kao da krije kakvu prostoriju iza sebe. S nedostatkom opreme a i vremena tu istraživanje staje i ostavljamo upitnik za sljedeći posjet sv. Josipu.

Juraj na ulazu u Sretnu Potkovu
foto: Antun Bošnjak

Nakon izleta čekajući večeru rješavamo administraciju u Tomislavu u Gospiću (na razdvojenim stolovima) gdje se Janton sjetio da smo na ovogodišnjoj ekspediciji odradili zaključno 293. objekt, ako dodamo jedan iz prošlog članka i 7 novoistraženih s ovog vikenda dolazimo do jubilarne brojke od 300! SKOL-ovih objekata odrađenih na Srednjem Velebitu.

Bravo SKOL, a bravo i svi koji su pomogli u istraživanju tih objekata! nek nabrijavanje za nadolazeću ekspediciju počne.

piše: Piero Anić