Kako je SKOL-ov zimski uspon već postao tradicija, a naš Ciga (Mateo Petrović) već je uigrani vođa te akcije i ove smo se godine lijepo proveli u zimskim čarima slovenskih Alpi. Kako nam to u zadnje vrijeme biva, snijega za Božić ni u nizini ni u planini te smo tako na naš zimski uspon čekali sve do veljače i povoljnih (snježnih) uvjeta. Kako su i vrijeme i veljača varljivi, tako je za taj vikend mogućnost lavine ocjenjena kategorijom 3, s čim se, složili su se i Ciga i Dando, nije za zezati. Lavina nije jedini problem koji smo imali na umu, tek smo sredinom tjedna promijenili lokaciju koče. U planiranom Robleku pukla je cijev, no dovitljivi Ciga uzvratio je sjajnom alternativom te je tako tabor zimskog uspona postala Tonkina koča ispod Vršića.
Koliko je to bila dobra odluka govore ozarena lica skolovaca i skolovki koji su uživali u intimi koče do dugo u noć.
U petak smo krenuli prema koči, kako je friško zapao snijeg, cesta prema Vršiću bila je zatvorena. Neki su to saznali na malo teži način, a neki su imali ludu vožnju s domaćicom Dariom po snijegu.
Subota nam je donijela vedro i sunčano jutro, no kada su se skolovci napokon uspjeli pokrenuti, već su se oblaci našli na putu. Plan je bio popeti se na Sovnu glavu, kako ne bismo hvatali vraga za jaja obzirom na lavinsku. Na kraju nam ni Sovna glava nije pošla za rukom – vjetar je pokazao da je jači od naše motivacije. Došli smo do Poštarskog doma pa na prijevoj Vršič, od tamo se cestom spustili do Erjavčeve koče gdje smo obilno i fino objedovali slovenske zimske delicije i zalili sve to Laškim pivom.
Da rezimiramo; snijega smo se nauživali, tura nije bila prezahtjevna ali planinarili jesmo i pivica smo popili kak je i običaj…ispunjeni i siti vratili smo se s još jednog lijepog zimskog uspona. Hvala domaćice Daria, koča je za 5, ajmo dogodine opet!
piše: Paula Šimunčić