Negdje tamo daleke 2016. ili 2017. godine, kad smo svi imali manje godina, a više kose na glavi, na legendarnom šanku tavana SOŽ-a dano je obećanje. To obećanje dao nam je Bernard Bregar, član SOŽ-a i Lukin nećak. Obećanje je glasilo ovako:
„Kad ćete imat svoje prostorije, dat ću vam Lukino kladivo da ga izložite.“
U to vrijeme bili smo privremene izbjeglice u prostorijama Željezničara, koji su nas tad bratski primili (i hvala im na tome), a put prema vlastitim, uređenim prostorijama činio se dug i težak. U narednim godinama uspjeli smo dobiti gradske prostorije, koje su u nekoliko navrata prolazile manje zahvate i renovacije, a početkom ove godine Klub se konačno odlučio za kompletno uređenje prostorija. Prostorije su kroz mjesece koji dolaze u potpunosti renovirane isključivo radom i trudom članova Kluba. Jedino što je još nedostajalo bilo je – napokon se dočepati tog kladiva.
Kontaktirali smo našeg dragog prijatelja Bernarda te on rado pristaje održati svoje davno obećanje. Krajem studenog obavili smo svečanu primopredaju Lukinog kladiva, koje sada postaje trajni postav u našem Klubu. Primopredaji je također prisustvovala Lukina kćer Ena koja je donijela Lukinu značku za naziv Speleolog, a njoj smo prezentirali društvo i osvježene prostorije te je tako dodatno uveličala ovaj trenutak.
Ovaj trenutak označio je ispunjenje dugogodišnjeg sna generacija Kluba o vlastitim, uređenim prostorijama u kojima ćemo s ponosom izložiti Lukinu opremu. Nakon velikog projekta uređenja prostorija, vrlo plodne i rekordne ekspedicije, oživljavanja novog sektora za špiljarenje u okolici Liča te uspješne jesenske škole, možemo slobodno reći da polako zaključujemo jednu izuzetno lijepu i kvalitetnu godinu u postojanju Kluba.
Živjeli!
Tekst napisao: Mateo Petrović
Fotografije: arhiva SKOL