Ovogodišnja, 16.speleološka škola u organizaciji SKOL-a , započela je vikendom 16-17.03. , posjetili smo Špilju u kamenolomu Tounj i Gorsko Zrcalo na Sljemenu. Voditelji terena bili su Igi i Clea. Naši školarci Dorotea, Marta, Greta, Karlo, Fran i Fran, upoznali su se s mrakom, kretanjem i snalaženjem u speleološkim objektima, visinom, kretanjem po užetu, praktičnom primjenom speleološke opreme…i još puno toga!
Subotu smo proveli u Špilji u kamenolomu Tounj.
Teren smo započeli u dobro starom duhu, nalaženjem na glavnom Zagrebačkom kolodvoru gdje smo se skupa ukrcali na vlak. Na putu do Tounja promijenili smo 3 prijevozna sredstva, prošli sedam brda i dolina, prošli smo sve čvorove i dobro ih uvježbali. Nakon HŽ pustolovine napokon smo stigli na mjesto radnje! Prije samog ulaska u objekt održana je kratka koordinacija oko samog kretanja po objektu i zanimljivih činjenica o njemu, također je u planu je bio ručak u špilji pa smo u transportne torbe spremili hranu i krenuli u avanturu. Kroz špilju kretalo se je u koloni u kojoj se je pazilo da školarci budu između dva instruktora kako bi izmijenili iskustva sa starijim članovima, da se ne bi izgubili! Svi su bili na broju na kraju (valjda). Tko fali neka se javi!
Ručak smo održali na Mamutovom jezeru, najeli smo se, odmorili i uputili se nazad prema izlazu. Na ulazu smo se susreli sa SO Velebitom, izmijenili dojmove i krenuli nazad za Zagreb jer nas je idući dan čekalo puno posla.
U nedjelju u rano jutro svi smo se našli po tradiciji u Voljenom Vukovaru na okretištu Dubrava i uputili se na Gorsko Zrcalo. Gorsko Zrcalo je naziv za stijenu veličine 20×20 m na Medvednici uz planinarsku stazu gdje se izvode speleološke i alpinističke vježbe.
Upoznali smo se sa speleološkim spravicama te ostalom opremom potrebnom za sigurno kretanje po užetu. Instruktori su školarcima strpljivo pokazivali osnovne tehnike vertikalnog kretanja po užetu što je uključivalo odlazak na previs te čak dva puta kretanje po samoj vertikali gore dole. Školarcima su također demonstrirane klasične tehnike spuštanja s užadi (spuštanje dulferovim sjedištem i bočno spuštanje/Francuz). Nakon napornog i vrlo uspješnog dana učilo se šlingati uže te se oprala sva oprema u potoku pored.
Kraj ovog uspiješnog vikenda, završili smo druženjem i išli svako svojoj kući sa jedinom novim iskustvom i jednom divnom upalom mišića. Do idućeg vikenda živi i zdravi bili !
Pišu: u kolaboraciji – Fran Dubrovečak i Clea Tunjić