Prostranstva Turjanskog polja

PIŠE: Damir Janton

U četvrtak na sastanku, Karla je predložila još jedan odlazak prema Plitvicama da još malo trackovima prošaramo naš sektor. Prijedlog je da odemo u nedjelju s obzirom da je petak bio rezerviran za godišnju Skupštinu koje znaju bit birokratski naporne te je svim sudionicima potreban dan odmora za emotivno pražnjenje i kontempliranje.

Tijekom subote se na whatsapp grupi za dogovor za teren iz sata u sat dodaju i miču sudionici, nekima je potreban i extra dan odmora nakon Skupštine dok neki u zadnji čas shvaćaju da ne žele propustiti zagarantiranu zabavu u najdražem nam dijelu Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Dijelimo se u dva auta, ekipa Kvatrić i ekipa Zapad s dogovorom da se nađemo u Otočcu na kavi. Ekipu Kvatrić čine Zvone kao vozač, Piero, nova Predsjednica SKOL-a Matea, nova pročelnica SO PDS Velebit Barbara te moja malenkost. Zapadnjaci su Karla kao vozačica, Antun i Marija kao suputnici (na benzinskoj smo Mateu prebacili u drugi auto kako bi se ravnomjerno rasporedila opterećenja po vozilima).

Tijekom kratke kave pada dogovor gdje će koja ekipa, cilj je prehodati sjeverni dio sektora gdje smo bili najtanji sa trackovima. Tijekom srpnja 2022. godine kada smo prvi puta zakoračili u tada novi sektor, brzo smo shvatili da se na ovom području i nećemo pretjerano našpiljariti. Ekipa Kvatrić odlazi u Gornji Babin potok te ide kroz Šimlersku dragu prema vrhu Lisina i Vršeljak, dok ekipa Zapad odlazi nešto zapadnije, logično. Dogovor je da se svi nađemo oko 16h s ciljem crtanja jedne ‘špajzice’ uz rub sektora te pronalaska druge – ponora Đorđe nađenog još tijekom spomenutog prvog posjeta sektoru ali ekipe nakon ga nisu uspijevale detektirati na vrtačama i stijenama prošaranom terenu (sarkazam).

Nakon šetnji livadama i šumama gdje je veća vjerojatnost za sretanjem državljana drugih kontinenata nego pronalaska ičeg sličnog speleološkom objektu odlazimo na dogovoreno mjesto s daljnjom provedbom plana. Ekipa Zapad odlazi raditi jamu/špilju dok ekipa Kvatrić traži rupicu u sijenu, doslovno. Nakon 15-ak minuta šetnje locirali smo ulaz u ponor te krećemo sa crtanjem, tj. planiramo krenut no uslijedio je niz tehničkih problema kojima smo doskočili čudima tehnologije i ljudskom maštovitošću. Ponor dubine ravno šest metara konačno je nacrtan!

Krećemo prema ekipi Zapad kod kojih stižemo sa zadnjim trenucima danjeg svijetla taman u tren kada su dovršavali nacrt. Rupa je riješena i dobila je ime Milanova kravica prema umirućoj kravi gospodina Milana, to je sve što trebate znati. Uz šetnju kroz polje puno zamki i iznenađenja dolazimo do autiju, obrok s nogu i polazak za Zagreb. Tu i tamo stajemo na benzinskoj zbog unosa tekućina i ispuštanje istih te oko 21h stižemo u Zagreb. Dijelu sudionika terena ni 14 sati druženja nije bilo dosta te su posjetili još nekoliko kafića niz Maksimirsku te na taj način dočekali početak novog radnog tjedna.