SPELEOLOŠKI KAMP
“BRAČ 2003”
Trajanje: 23.07. – 03.08. 2003.
Područje održavanja: otok Brač/Pučišća-Pražnice-Gornji Humac – Jasenovo brdo – Pučišća i teren jugozapadno od ceste Pražnice- G.Humac
Broj sudionika: 27 (16 članova speleoloških udruga i gosti)
Udruge sudionici : SK «Ozren Lukić », SD «Karlovac», PD «Profunda», SO PD «Dubovac», SO HPD «Željezničar», SU «Spelunka»
Broj istraženih i topografski snimljenih objekata: 6 (Jama na Latešo brdu, Jama na Jesenovom brdu, Velika Plišivica, Jama u šištri, Jama pod Strihovim redom. Kaverna u Pučišćima)
Tijekom kampa rekognosciran je teren između ceste Pučišća – Pražnice i područja Podspile te «trokut» izmeđ u cesta Pražnice Gornji Humac i PražnicePučišća. Rekognosciran je i greben između Konopljikove uvale i uvale Dučac, gdje se prema elaboratu «Speleološki objekti otoka Brača – zapadni dio» nalazi Jama na Dučacu, navod no dublja od razine mora. Jama nije pronađena prema koordinatama iz elaborata, a prema mišljenju lokalnog stanovništva, najvjerojatnije je, ionako mali ulaz, zarastao ili je čak zatrpan prilikom gradnje nove ceste. Posjećeni su sljedeći objekti: špilja-rudnik Minjera kod Škripa, Zmajeva špilja kraj Murvica i jama Podgračišće I.
piše: Neven Šuica, Marina Trpčić
SPELEOLOŠKA EKSPEDICIJA
“BRAČ 2004”
Ekspedicija je održana od 1. do 15.8. 2004.god. na otoku Braču. Speleološki kamp smješten je na području Maslinice, desno od ceste između Pučišća i Pražnica. Ovogodišnje istraživanje obuhvaćalo je sjeverni središnji dio otoka, kao i ono koje smo proveli 2003., no ovog je puta bilo ograničeno cestom Pučišća- Pražnice- Nerežišća- Škrip – Postira te obalom sa sjeverne strane. Organizator ekspedicije bio je studentski Speleološki klub «Ozren Lukić», a održana je uz pomoć i potporu nekoliko institucija i sponzora. U ekspediciji je sudjelovalo osamnaest članova SKOL-a, a ostali su sudionici članovi Planinarskog društva «Profunda» iz Selaca, Speleološkog odsjeka HPD «Željezničar» iz Zagreba te Speleološkog društva «Karlovac» i Speleološkog kluba «Ursus spelaeus» iz Karlovca.
Istraženo je petnaest speleoloških objekata. Od toga je jedanaest topografski snimljeno. Najzanimljivijim istraživanim objektom smatramo Luka jamu, razvijenu duž pukotine velikih dimenzija, pružanja istok-zapad koja se u mnogočemu razlikuje od većine bračkih speleoloških objekata.
Riječ je o jami koja osim vertikalnih ima i nekoliko horizontalnih etaža, a zidovi jame građeni su od izrazito meke stijene pa je tehničko opremanje objekta iziskivalo velike napore istraživača . Jama se nalazi uz stari put koji vodi od mjesta Pražnica do uvale Lovrečina. Taj je put na mnogo mjesta označen crvenim strelicama, a vjerojatno i zbog moguće opasnosti pada prolaznika u jamu na stijeni pokraj ulaza stoji natpis «LUKA JAMA».
Članica SKUS-a, Jasmina Osterman, diplomirani arheolog i znanstvena novakinja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tijekom ekspedicije vršila je arheološko rekognosciranje i preliminarna istraživanja u nekoliko speleoloških objekata. Na osnovu rezultata ovih istraživanja utvrdila je da su neki objekti i u ovom podneblju u prošlosti služili najvjerojatnije kao skloništa i izvori pitke vode. Tijekom ekspedicije locirani su još neki potencijalni arheološki lokaliteti kao npr. jama Bazgovača gdje se pretpostavlja da su pronađeni ulomci ovdje dospjeli sa gradine koja se nalazila poviše ulaza.
Pored uobičajenih istraživanja, tijekom ovogodišnje ekspedicije održana je i prezentacija speleoloških istraživanja na Brač u 2003. i 2004.god. za stanovnike Pučišća . Njome smo posebno nastojali utjecati na ekološku svijest otočana i uvjeriti ih u važnost prestanka odlaganja otpada u speleološke objekte. Iako smo bili vrlo kritični prema dosadašnjim lošim navikama stanovništva, projekcija je iznenađujuće dobro prihvaćena i rezultirala je vrlo dobrom suradnjom s prisutnim otočanima.
piše: Marina Trpčić
SPELEOLOŠKI KAMP
“SREDNJI VELEBIT 2005”
Speleološki kamp “Srednji Velebit 2005” je održan od 1. do 10. kolovoza. Za područje istraživanja odabrane su dvije lokacije na Srednjem Velebitu, u blizini Pazarišta kraj Gospića. Prva lokacija bila je područje Bare Jelinića gdje nas je privuklo geološki zanimljivo korito Popovače i tereni u okolici dvaju obližnjih kamenoloma. Druga lokacija obuhvaćala je brdo Debeljak iznad Japaga i Klemente, područja koja su od ranije poznata kao “plodna tla” za speleološka istraživanja. U prvoj fazi istraživanja izvršena su rekognosciranja terena sjeverozapadno i sjeveroistočno od korita Popovače. Iako je teren geološki vrlo zanimljiv i obiluje raznovrsnim oblicima i izdancima stijena koje, uglavnom, pripadaju trijaskim i jurskim naslagama, ostali smo razočarani malim brojem speleoloških objekata. Približavajući iz daljine uočenim otvorima, shvaćali smo da su zapravo dio prirodnih stijenskih mostova ili pak polušpilja. Na tom području istražena su i topografski snimljena dva manja speleološka objekta: Jama Tam-Tam i jama Normalofobija.
Druga faza istraživanja započela je iscrpljujućem seobom ljudi i opreme na desetak kilometara udaljen i 400 metara viši prijevoj Bubinica, podno brda Debeljak. Smjestili smo se u šumarskoj kolibi koja je tada još postojala. Obližnji izvor pitke vode smo jedva pronašli jer je bio u neprepoznatljivom stanju ispod nabacanih trupaca i gomile granja. Ne želimo nikoga optužiti, ali drveće nije samo palo i nabacalo se na izvor. Izvor smo donekle sanirali za korištenje te smo krenuli u rekognosciranje vapnenačkog grebena na brdu Debeljak. Pronađeno . je sedam jamskih ulaza koji se svi nalaze na grebenu, a međusobno su na relativno maloj udaljenosti. Dubine jama procijenjene su od nekoliko desetaka do stotinjak metara. Zbog loših vremenskih uvjeta i vremena koje je bilo jedva dostatno za čišćenje i proširivanje ulaza pretposljednji dan kampa nismo obavili sve što smo naumili tako da smo pronađene objekte ostavili za istraživanje tek slijedeće godine.
pišu: Neven Korač, Tea Krnjeta, Marina Trpčić, Martina Koričan
SPELEOLOŠKI KAMP
“BRAČ 2005”
Treću godinu za redom SK «Ozren Lukić» proveo je istraživanja na otoku Braču. Iako je 2005. Klub prvi puta organizirao ljetni kamp na Velebitu, odmah po završetku toga uslijedila je petodnevna akcija na području Brača u razdoblju od 11 . do 15. kolovoza. Sudjelovalo je trinaest istraživača, osam članova udruge organizatora te šest članova drugih speleoloških udruga (SD «Karlovac» – 4 člana i PD «Profunda» – 2 člana). Bazni kamp bio je smješten na
boćalištu u Pražnicama, prema dogovoru s mjesnom upravom i općinom Pučišća, a kao i ranijih godina istraživanja su prijavljena MUP-u, Policijskoj postaji Supetar te Turističkoj zajednici Pučišća. Takva praksa prijave nadležnim institucijama ovdje je osobito poželjna ako se istraživanja odvijaju za vrijeme turističke sezone i u razdoblju kad je česta pojava požara, da bi se izbjegli svi eventualni nesporazumi. Cilj kampa je bio topografsko snimanje Luka jame i jame Mala Plišivica koje su istraživane 2004. god. te nastavak istraživanja Jame u Konobici, također započetog u okviru ekspedicije «Brač 2004». Tijekom prva dva dana, sukladno planiranom, napravljeni su topografski nacrti jame Mala Plišivica (-105 m) smještene na brdu Plišivac, Sl od Pražnica i Luka jame (–80 m), cca 1 km udaljene od uvale Lovrečina, SZ od Pražnica. Treći dan organizirane su tri ekipe, jedna je ostala u baznom kampu u Pražni cama, a druge dvije uputile su se na istočni i jugozapadni dio otoka radi istraživanja Škrabića jame i Jame u Konobici. Jama u Konobici nalazi se u blizini naselja Planica, 5 km zapadno od Murvica. Naša četveročlana ekipa skolovaca nije imala sreću da planiranu akciju provede kako je zamišljeno i to zbog jedne prilično smiješne okolnosti. Naime, iako je još tijekom početka istraživanja 2004. god. sipar na desetom metru dubine u jami očišćen tako da se može sigurno nastaviti spuštanje, prilikom novog opremanja jame, na dvadesetak metara dubine dogodio se iznenadni odron tj. na postavljača se obrušila sva sila kamenja sa spomenutog sipara. Zahvaljujući kacigi i sreći prošao je bez ozljeda ali je odmah potom prekinuo opremanje i uputio se van uz glasne psovke upućene nama koji smo čekali pored ulaza. Zbog netom proživljenog straha obasuo nas je neprimjerenim uvredama, optužujući da smo mi «hopsajući» oko ulaza izazvali odron. Ubrzo su ga razuvjerili naši iznenađeni izrazi lica i odgovor da nitko nije bio na rubu jame, već smo svi opušteno čekali spuštanje četiri metra niže na padini pokraj ulaza i nikako nismo mogli biti uzrok odronu. Misleći da je preopasna nastaviti opremanje jer se bezopasni sipar pokazao opasnim bez jasnog uzroka, dogovorili smo njegovo potpuno čišćenje za što bi bilo potrebno nekoliko sati. Budući da toliko vremena nismo imali na raspolaganju odlučili smo odgoditi istraživanje za neku buduću višednevnu akciju . Polako se spremajući na odlazak, začuli smo neobične zvukove iz jame i nakon radoznalog približavanja ulazu shvatili smo da je jama puho skloniste. Mala životinjica gledala nas zadovoljno kao da je shvaćala da nas je uspjela otjerati iz svoje kuće gađajući nas kamenjem. Posramljeni i nasmijani odlučili smo se definitivno povući s poprišta sukoba s puhom te smo odmah potom krenuli na višesatno noćno pješačenje do Bola. Trebalo. na nam je četiri sata polaganog hoda s puno opreme, a nakon toga smo se umorni prljavi zadovoljno odmorili na ležaljkama na Zlatnom ratu pokriveni šatorskim krilima sve dok nas čuvar plaže nije otjerao prije nego što bismo mi otjerali im otmjene turiste. Na poticaj domaćih istraživača is PD Profunda u okviru kampa je istraživana je i Škrabića jama u blizini Selaca. Ekipa sastavljena od skolovaca i članova Profunde istražila je i topografski snimila jamu do sedamdesetak metara dubine.
piše: Marina Trpčić
SPELEOLOŠKI KAMP
“DEBELJAK 2006”
2006. godine kamp pod nazivom “Srednji Velebit – Debeljak” održan je također u periodu od 1. do 10. kolovoza. Cilj kampa je bio istražiti pronađene objekte 2005. godine. Prvotni plan je bio podizanje kampa u baraci na Bubinici, kao i prošle godine. Unatoč odobrenju od Parka prirode i dogovoru sa šumarima iz Gospića, podno Velebita doče kale su nas zatvorene rampe tako da nismo bili u mogućnost i transportirati opremu kombijem. Nakon pregovora sa zaposlenicima Šumarije rampa je dignuta i oprema je dovezena na Bubinicu. Međutim, na naše iznenađenje, umjesto kolibe dočekalo nas je zgarište. Ponovo ne želeći nikoga optuživati, zaključili smo da se baraka sama od sebe zapalila. To je bio samo početak novih problema. Dotični predstavnici šumarije smatrali su da bi speleološki kamp predstavljao ozbiljnu opasnost za medvjede koji obitavaju na Bubinici dok ih oni ondje čuvaju, promatraju i štite s obližnje čeke, udaljene samo nekoliko metara od puta. Usprkos našim naporima i cjelodnevnom uvjeravanju da posjedujemo sve potrebne dozvole za istraživanja i suglasnost Parka prirode za odabir lokacije kampa, nismo uspjeli uvjeriti upravitelja šumarije u svoje dobre namjere. Predložena nam je nova lokacija za kamp, desetak kilometara od Bubinice. Nakon neosnovanih prijetnji policijom, zbunjeni i razočarani razvojem događaja, popustili smo pod pritiskom i odjednom se našli izvan druge rampe, na Klementi. Obećanu lokaciju nismo uspjeli pronaći. Protjerane izvan rampe na Klementi, uhvatio nas je mrak i kiša pa smo bili prisiljeni prenoćiti na županijskoj cesti Plana-Štirovača. Tamo smo se, naime, nalazili nakon odlaska jedinog vozila, sa svom opremom za kamp. Za prijevoz opreme na dolasku zahvaljujemo karlovačkoj tvrtki «Benefit» i strpljivom vozaču Željku Vučiniću koji nas nije htio ostaviti na cjedilu. Tek negdje oko ponoći smo ga, iako i sami nesigurni u to, uspjeli uvjeriti da ćemo se dalje već nekako snaći i da je krajnje vrijeme da krene prema Karlovcu, budući da ga ujutro čeka posao. Sljedeći dan prije podne u Upravi Parka prirode Velebit u Gospiću je održan sastanak kojem su prisustvovali predstavnici nadležne šumarije i Parka prirode, a iz među ostalog se raspravljalo o prethodno spomenutim događajima organizaciji speleoloških istraživanja. Poslije sastanka došli su nam predstavnici obiju ustanova te nam uz mnoštvo isprika prevezli stvari na lokaciju na Klementi gdje smo na kraju podigli kamp. Nakon uludo potrošena dva dana kampa, treći dan nas je pratilo novo nevrijeme, a potom smo još dan potrošili markirajući stazu od Bubinice do vrha Debeljaka i to u periodu između dva pljuska. Zbog udaljenosti kampa od mjesta istraživanja podigli smo bivak pod vrhom Debeljaka, relativno blizu ulaza u jame.
pišu: Neven Korač, Tea Krnjeta, Marina Trpčić, Martina Koričan
DODATNA AKCIJA
“DEBELJAK 2006”
Peteročlana ekipa nas skolovaca utvrdila je novi trodnevni bivak na istom mjestu na Debeljaku od 17. do 19. kolovoza. Od Bubinice, podno brda gdje smo ostavili kombi, uspon je trajao oko 90 minuta jer smo svi bili pretovareni s opremom, hranom, vodom i ostalim potrebnim stvarima . Putem smo razmišljali kako je šteta što nismo skupili više članova kluba ili drugih zainteresiranih speleologa za taj pothvat. Nakon podizanja šatora i odmora podijelili smo se u dvije ekipe te je jedna istraživala jamu Debelicu, a druga je opremila Licimurku do suženja koje je trebalo proklesati . Sve je trajalo samo nekoliko sati, a sutradan smo naspavani i odmoreni nastavili cjelodnevni posao.
Nakon tog prvog noćenja u bivku dio ekipe se žrtvovao i spustio na Bubinicu po vodu, a na povratku su GPS-om odredili dvanaest koordinata staze od puta prema vrhu. Na dodatnoj akciji «Debeljak 2006» nastavili smo proširivanje prije opisane pukotine u Licimurki. Šest sati proširivali smo «Hilti» mecima i još četiri sata «štemanjem». Ovaj put se trud isplatio te smo se nakon mučnog prolaska kroz još vrlo usku pukotinu od srca obradovali otkrivenom prostoru . U dnu jednog zida jamske dvorane u koju smo ušli, uočili smo mali otvor koji nas je odveo u prvu vertikalu , a njenim priječenjem smo prešli u veliku dvoranu s još nekoliko vertikala. Unatoč velikom potencijalu za istraživanje, djelomično zbog nedostatka opreme, a vremena, odlučili smo se na topografsko snimanje ovog netom istraženog dijela jame. Snimili smo dvoranu iza pukotine u kojoj je još jedan neistraženi otvor i jedna perspektiva za penjanje te prvu petnaestometarsku vertikalu s dva specifična otvora u njenom zidu koji su oblika prozora i predstavljaju ulaz u paralelne vertikalne kanale. Topografsko snimanje obavili su Marina Trpčić i Goran Puđa. Treći dan smo se s ciljem utvrđivanja potrebne opreme za neku od idućih akcija uputili u jamu «3 sa 5» koja je najudaljenija i sa suprotne strane grebena u od nosu na ostale objekte, a otkrivena je u nešto nižem dijelu brda još tijekom rekognosciranj a 2005. god. Očistili smo pristupni dio do ruba vertikale i zavirili u nju te zaključili da je dubina vjerojatnoveća od svih do sada istraženih na Debeljaku. Za naziv jame «3 sa 5» zaslužna je jedna članica Kluba koja je nakon otkrića ulaza s ushićenjem objašnjavala ekipi da je ulaz ogroman, zbilja ogroman, a na nečiji upit: «Koliko to? », mirno je odgovorila: «Pa tak, 3 sa 5.». U stvarnosti je prosječnog promjera desetak metara, ali naziv «3 sa 5» svima nam se u činio primjeren. Zadovoljni ishodom akcije već na putu prema Zagrebu planirali smo novi ljetni kamp na istom terenu za 2007. godine.
pišu: Neven Korač, Tea Krnjeta, Marina Trpčić, Martina Koričan
SPELEOLOŠKI KAMP
“BRAČ 2008”
Tijekom ljetnog kampa u organizaciji SK «Ozren Lukić» , održanog od 7. do 15. kolovoza 2008. Godine istražena su i topografski snimljena dva speleološka objekta: Jama u Konobici i Golubija jama. U jamu Konobicu ulazilo se nekoliko puta zbog čišćenja ulazno siparišnog dijela. Djelomičnim čišće njem siparišnog materijala osigurano je spuštanje u vertikalu s ostacima skela, kao i u manju sjeveroistočnu vertikalu koja se odvaja na istoj dubini ispod sipara. Jama je topografski snimljena. Dubina jame je 55m, manja vertikala duboka je 11 m, a tlocrtna dužina objekta iznosi 22m. Temperatura izmjerena na dnu 11. kolovoza 2008. godine, iznosila je 16,4°C. Tijekom kampa u Planici 2008. godine istražena je i topografski snimljena i Golubija jama – duboka 22m i smještena na padini prema moru, petstotinjak metara zapadno od naselja Planica. U nekoliko navrata pretraživanje teren iznad uvala Mali i Veli Zagradac s ciljem pronalaska ulaza Jame u Zagradcu te zapadna padina Grebena iznad uvale Planica u potrazi za Vilinom špiljom. Oba objekta topografski su snimljena u okviru ranije spomenutih istraživanja za vojne potrebe 1959. godine, a budući da se nalaze u relativnoj blizini Jame u Konobici bili su uvršteni u plan kampa. Nažalost, zbog malih veličina otvora te zaraslog i teško prohodnog terena, ulazi nisu pronađeni. Rekognosciran je i dio terena od velike rasjedne pukotine u blizini uvale Mala Farska prema sjeveru i sjeverozapadu, no ni ondje nisu pronađen i speleološki objekti. Posjećena je Medvidova, špilja u uvali Veli Zagradac, a u potrazi za pisanim izvorima o Jami u Konobici ne koliko članova ekipe posjetilo je pustinju Blaca.
piše: Marina Trpčić