Mjesto sastanka ljudi koji su išli Markovim kolima bilo je u petak 22.12. u 15 sati kod umobolnice na Jankomiru, logično (tko normalan ide hodat po lavinoznim padinama vikend prije Božića?!). Nakon što su neki uzeli terapiju za put, trpamo stvari u auto i krećemo prema Julijskim Alpama, točnije Erjavčevoj koči. Breganu prelazimo bez duljeg čekanja i nastavljamo put prema Mojstrani gdje ćemo, zbog nedostatka opreme, iznajmiti jedan par dereza. Putem jedemo fine Julijine božićne kolačiće, pričamo i zaključujemo da je ovo svima prvi zimski. Skupljamo dereze, obavljamo pišanje uz obalu Save Dolinke i nastavljamo put.
U Erjavčevu koču stižemo oko 19 sati, gdje nas dočekuje ljubazno osoblje. Vani je mrak i naziru se samo obrisi vrhova oko nas. Jedva čekamo jutro. Ostavljamo stvari u prostranom skupnom ležišču u potkrovlju te u jedilnici probijamo led s prvim laškim. Ubrzo nakon nas stiže druga ekipa sastavljena od iskusnijih članova među kojima je organizator i vodič Perle, pa zatim i treća ekipa. Tada se atmosfera zahuktava jedu se jote, piju laška i komplementarna rakija. Kuju se planovi za sutrašnji uspon. Podijeljeni smo u dvije grupe. Jedna se grupa preko grebena, putem „via normale“ penje na Malu Mojstrovku. Druga grupa penje Pripravnišku grapu. Oko 12 sati idemo na spavanje, dok G grupa ostaje na „pomnoj analizi“ penja u grapu.
Ujutro se budimo u 5:30, pola sata kasnije od planiranog jer su neki još uvijek umorni od iscrpnih analiza zbog kojih nitko u ležišću nije spavao dulje od jednog sata, a neki ni toliko. Spremamo ruksake, navlačimo slojeve aktivne odjeće i odlazimo na kavu i doručak. Nakon što su svi obavili svoje jutarnje rutine, izmijenili opremu izlazimo na svježi jutarnji zrak. Iako je vani još polumrak, oduševljenje je, među nama koji smo prvi put u Alpama očito. Autima odlazimo do prijevoja Vršič gdje je točka pokreta. Na vjetrovitom Vršiču namještamo dereze, stavljamo gamaše, kacige i pojaseve što je potrajalo.
Napokon oko 8 sati krećemo na dugo iščekivani uspon. Grupa veterana, koja je odjednom nestala, vjerojatno je bila već na pola grape. Na putu prema početnoj kosini svako malo nekom otkazuju dereze. Nekome uspijeva normalno podešavanje, dok drugi pribjegavaju alternativnim tehnikama učvršćivanja dereze zamkom, koja je odgovor na svaki problem. Penjanje počinje siparom koji je prekriven snijegom gdje Perle demonstrira tehnike korištenja opreme i „self arrest“.
Nakon toga krećemo u brdo. Uvjeti su odlični (ili se to nama početnicima bar tako činilo). Snijeg „drži“, puše blagi povjetarac, a sunce već obasjava vrh Male Mojstrovke. Vesna nam drži tempo i radi stopinke. Uz put primjećujemo malu lavinicu na osunčanom dijelu. Perle nas upozorava da bi trebali čim brže i opreznije preći taj dio.
Prije dolaska na sedlo sklanjamo se u maloj špiljici jer mi smo ipak špiljari. U prirodnom okolišu gablamo banane, suho voće, orašaste plodove i oni hrabriji s čvršćim zubalima smrznute čokoladice. Na sedlu, na kojem povjetarac malo pojačava, obavljamo fotkanje i nastavljamo dalje po osunčanom grebenu. Vođa upozorava na snježne strehe. Do mjesta sastanka s G grupom, lagani tempo uz propadanje u borove zarobljene pod snijegom. Još par fotki na strehi da bi stvar bila zanimljivija. Nakon toga uslijedio je dirljiv sastanak dvije grupe skol-ovaca na grebenu, grupno fotkanje, sunčanje i nastavak prema vrhu.
Približavajući se vrhu postajalo je sve toplije pa se snijeg lagano počeo pretvarati u gnjüj (stručni termin za loši snijeg). Na vrhu su nas dočekali alpski vrhovi sa svih strana. Nestvarno lijepa panorama u srcu Julijskih Alpi kojoj smo se divili sat vremena. Poslije toga počeo je spust uz mnogobrojne padove i posrtanja. Sanjkanje na guzicama za kraj. Raspremajući se pokraj auta prilazi nam slovenska ekipa koja nam vraća žutu transportku s opremom. Transportku je slučajno ostavila prva ekipa koja se vjerojatno žurila u dom održati seminar o trčanju u grapama. U koči okrjepa i zasluženi odmor pod 5 slojeva deka.
Drugi dan bilo je malo zabrinutih lica i predinfarktnih stanja uz brzinsko zbrajanje vrijednosti sadržaja transportke. Nakon povratka stvari vlasnicima i olakšanja slijedi priprema za turno skijanje. Roman demonstrira izradu snježnih sidrišta. Uz to smo isprobavali self arrest koliko je to bilo moguće na mekanom snijegu, a iskusniji članovi ponovo su pokazali svoje umijeće i spretnost na skijama. Oko podneva puni dojmova napuštamo Vršič s nadom da ćemo se vratiti. Bio je to sadržajan božićni vikend u kojem smo osim lijepih vidika, ugodnog druženja, dobre klope i cuge naučili nešto o tehnikama zimskog uspona te uvjetima i opasnostima na planini.
Ekipa: Ivan Perović, Danijel Stanić, Dora Kodrić, Mateo Petrovič, Roman Leopold, Damir Janton, Vedran Sudar, Antonija Radanović, Julija Capjak, Marko Kovačević, Filip Šarc
Piše: Filip Šarc