Jama na Solinskom vrhu

Jama na Solinskom vrhu po prvim zapisima istražena je još 1988. godine od strane SO Željezničara iz Zagreba. Tada se aktivno istraživalo područje oko kanjona rijeke Dobre te je bila potreba za izradom elaborata koji se odnosio na utjecaj izgradnje HE Lešće na speleološke objekte u samom kanjonu i okolici.

Tadašnja istraživanja vodili su Svjetlan Hudec i Ozren Lukić uz pomoć još nekoliko speleologa. Rezultat terenskih istraživanja je bio mali katastar objekata tog područja objavljen pod imenom ‘Preliminarna istraživanja područja rijeke Dobre’. U radu su nabrojana 32 objekta te za svaki od njih piše kako će izgradnja HE utjecati na sami objekt. Brojni od tih objekata su danas ili potpuno ili djelomično potopljeni.

Tijekom 2007. godine članovi SK Ozren Lukić počeli su sa daljnim istraživanjem tog podučja s naglaskom na selo Špehare. Nastavljeno je istraživanje špilje Ledenice, poznate i pod nazivom Špeharka te je izrađen nacrt u duljini od 270m. Tu su špilju također počeli istraživati članovi Željezničara još 50-tih godina prošloga stoljeća. Danas je ta špilja potopljena iako se nalazi dosta daleko od samog kanjona rijeke Dobre. Osim Ledenice, članovi su narednih godina našli još tri objekta koji nisu navedeni u elaboratu te su istraženi i nacrtani prije uspostave rada HE, a u dva od ta tri objekta zabilježen je i porast vode nakon što je proradila HE.

Jamu na Solinskom vrhu članovi SKOL-a posjetili su 2007. godine u dva navrata te tijekom tih posjeta uspjeli pronaći i istražiti dvoranu koje nije bilo na nacrtu iz 80-tih. Nažalost nisu je nacrtali, no ostalo je visiti u zraku da bi bilo dobro ponoviti nacrt cijele jame.

Zadnjih nekoliko godina smanjio se intenzitet istraživanja tog područja, tako da se u Špehare i okolicu odlazilo jednom godišnje. U jesen 2012. godine pokušali smo doći do Jame na Solinskom vrhu no krive koordinate te jako zarasli teren (šikara i trnje) spriječili su nas u ideji ponavljanja nacrta.

No dana 18.1.2015. skupila se ekipa u sastavu Matej Radanović, Marko Ljubešić, Irena Tarnaj, Ivana Štruklec i Damir Janton, oboružana dobrim koordinatama no ne i mačetama. Pristup jami ove je godine bio još teži, no odlučnost ekipe još veća te smo se nakon sat-dva probijanja i grebanja domogli ulaza. Po starom nacrtu jama je duboka 25m. Nakon što smo ušli u objekt odmah smo počeli sa izradom novog nacrta i to počevši sa tom misterioznom dvoranom. Novim nacrtom jama je produbljena na 28m, no na najnižoj točki smo primjetili i vodu dubine nekih 40-50 cm. Nigdje se u izvještajima s prijašnjih istraživanja nije navodilo da u objektu ima vode pa se može pretpostaviti da je i to uzrok akumulacije HE Lešće. Zanimljivo je da je nmv ulaza jame na 331 dok je korito rijeke Dobre udaljeno nekih 500-tinjak metara zračne linije.

Nakon što smo nacrtali jamu i malo ju poslikali izašli smo po mraku, ponovo se dobro izgrebali na povratku do auta, na brzinu se presvukli i nešto pojeli te otišli na zasluženo pivo zadovoljni činjenicom da je priča o Jami na Solinskom vrhu konačno privedena kraju. Zanimljiva je činjenica da su svi sudionici ovog posljednjeg istraživanja rođeni iste godine kada je i obavljeno prvo istraživanje ovoga objekta.

piše: Damir Janton